Digni Glas...

Pun mi je vise tv-a i ruznih slika
Koza unistena al’ sve to prikriva sminka
Dosta mi je obecanja,govore doce bolje sutra
Ja se sa tom nadom budim svakog jutra
Pogledam kroz prozor,al i ako je sunce ukus je bljutav
Mene noge bole,al’ imam jos volje
Trcim u krug i nadjem se na istom
Pokusavam da slikam bolje dane,al ne snalazim se sa kistom
Udahnem duboko cisto
Vuku nas za nos,postali smo spisak
A oni vjesto barataju sa spiskom
Bitni smo samo kad smo u ruci sa listom
Tada ti daju uglja tone,tad je sve od jednom ruzicaste boje
A gdje smo ustvari mi,pusteni smo ko psi
Ako znas da grizes onda znas i da prezivis
Oni su zakon,njima moras da se divis
Sta god ti oni daju moras da primis
Ako te oni zajebu ti njima moras da se izvinis

A ja se nekad ucaurim pokusam ova brda da skontam
Pokusavam da shvatim sta to postajemo
Kakvi smo to ljudi,zasto uopste opstajemo
Kako smo krenuli pojesce nas zima
naglo se mjenja sve,upozorava nas klima
a tu je glas da mozemo da progovorimo
ruke da mozemo da se odupremo
tu su oci,ne treba vjecno da zmurimo
ako se ne promjenimo,samo sebe cemo da ubijemo!!!​

Neka recimo kritika nas...