Svi mi smo uzivali u djetinstvu,trcali kroz ulice,nervirali nas namrgodjeni starci kojima je smetalo lupkanje lopte od beton,a mi to nismo shvatali. Pravili smo neke bezazlene belaje,smijali se i zivjeli na kriski pastete,dzema itd. Mi mozemo biti srecni jel smo imali djetinstvo i uzivali smo,znali smo da iskoristimo svaki tren naseg vremena sa drugarima,pa da li smo to cinili nekom mastom ili nekim poznatim igrama to nije bilo bitno. Ovo nije prica o tome kako smo mi imali djetinstvo,a kako danasnja djeca nemaju,ovo je prica o cudnom ponasanju danasnje djece.
Cesto mozemo cuti od starijih ili mozemo sami reci da djeca ne mogu da mrze,oni to jos ne umiju,oni su mali,nevini i ne razmisljaju na takav nacin da bi nekoga mogli mrziti. Nisam bas siguran da je tako danas,mozda juce jeste bilo,ali danas nisam sigruan. Nisam siguran jer me ono sto vidim cini nesigurnim i veoma ljutim,razocaranim,ne mogu da shvatim jedno djete od 10,12,13 godina da ima mrznje u sebi toliko,da bukvalno mrzi a ne zna ni sta znaci mrziti. Nije mi jasno kako djete od toliko godina moze sve to da zna,da kaze,zasto se uopste koristi tom mrznjom. Da se razumijemo pricam o mrznji prema drugoj vjeri,boji,naciji,mrznji prema svima koji nisu njegove vjere,boje,nacionalnosti. Kazemo internet je kriv za sve,ali ako trazimo krivca u internetu,zasto ne bi trazili onda krivca u onom ko mu dozvoljava da pristupi takvim stvarima. Ja sam nekada bio srecan kada bi dobio kliker,kliker koji nije niko imo od moji drugara pa otrcim odma napolje da se pohvalim svima i da se igram klikera sa drugarima. Danas djeca nesta drugo zele,zele najbolje kompjutere,telefone i najveca zalost je sto to dobijaju i to bezz ikakve kontrole nad njima kasnije,a najveci krivci su roditelji. Ako ti dopustis djetetu sve to,jos sada najvece zlo ovog vremena,ako dopustite da ima facebook gdje ne moze nista pametno ni vidjeti,a ni nauciti onda ste sami svom djetetu napravili problem. Djete od 12godina vidjece nekog tamo kako ..... majku onom tamo zato sto je on to,a nije ovo,a ostali ce da podrze tog sto tom tamo .... majku,pa ce to djete misliti da to tako treba,pa ce onda on da nadje neku tamo zrtvu i tako ce sve vise i vise da se siri,a tome vise kraja nema,jer to je jedna teska bolest. Ja ovo sve pricam,mozda i nije zanimljivo,ustvari siguran sam da uopste nije zanimljivo,ali ja ovo pricam iz nekog revolta,pricam jer mi nisu jasni roditelji,nisu mi jasna ta djeca,nista mi nije jasno,nije mi jasno kako neko tako mali,koji je tek bacen tu u ovaj okrutni svijet i koji tek treba da zivi,kako moze da ima toliko mrznje u sebi,to mii nije jasno,strah me zbog takvog djetinstva te djece.
Znam da sa ovom pricom necu postici to da se neko djete zapita za to sto radi i da se zapita uopste zasto bi mrzio nekoga,ali volio bi kada bi neki stariji razumniji ljudi zamislili se u vezi ovoga,kada bi objasnili nekom djetetu kod koga uvide previse mrznje da to nije ono cime on treba da se opterecuje i sto treba da mu bude prvo na pameti,kada bi od korijena mi mjenjali te mlade ljude i pokazivali im da mrznja ne donosi nista sem boli. Volio bi kada bi mi ko stariji razumniji prestali sa tom mrznjom i kada im ne bi mi mrznju ko nesta lijepo nudili,nego umjesto te mrznje da im ponudimo teglu klikera da podjele po kraju i da se igraju,da se igraju svi zajedno bezz obzira na ime,boju,vjeru,naciju....JER MRZNJA NIKADA NIJE BILA LJEPSA OD LJUBAVI,ZATO DAJ DA PRUZIMO LJUBAV SVIMA DA BI IZASLI IZ OVOG MRAKA,,,,
ZA KRAJ JEDNA PJESMA OD MENE :
U uglu kafane,pune dima i uflekanim kariranim stoljanacima
Sjedi covjek kome zivot bas srece nije dao
Imo je snove,zelje i dusu,al’ zivot mu da to ispolji nije dao
Jedne godine,jednog dana sa emocijama je stao
Sa dubokim pogledom i pola ispijenog vinjaka
Rece mi vidi tebi zelim nesto da kazem
Ja sam za ljude izdajnik,los covjek ubica
Ja sam kriv,a ustvari to nije moja krivica
Slomljen sam,ne snalazim se dobro
Lose sam ko ptica u letu slomljenih krila
Tmuran,dan,kisa to je najgora godina bila
Dosli su po mene kako su mi rekli neki moji
Ja do tada nikome nisam sudio po imenu i boji
Prvi komsija mi je bio i najbolji drug
Zvao se Alija,za njega od toga dana ne postojim
Rekli su mi da je on od sad za mene poturica,balija
Poceo sam da se znojim,znao sam da se bojim
nisam na njega nikad glas digo
al’ doslo je vrijeme kad su mi u ruku pusku dali
i rekli su za svoju domovinu moras ako treba i zivot da das
nije mi bilo jasno,otkud to sad,sto ja bas
ovo je moja domovina,ja ne zelim da je rusim
„bolje ti je cuti,mogli bi da te vide kako vrbasom plutas“
I moras da se boris,oni su neprijatelji nasi
Sve sto nije nase,ubi,zakolji
Bice tesko na petku,al poslije ces da naviknes
Kao sto se na sve navikne
Osjeco sam gorcinu,mucninu,to da radim nisam zelio
Svakog dana iz sela u selo sam se selio
Iza mene ostavljo zapaljene i opustosene kuce
Gledo sam i jedne i druge kako nevine tuku
Gledo sam komsije kako se kolju,gledo sam za ovaj narod bruku
Od tog dana,ja vise isti nisam,proganjaju me nevini pogledi
Proganjaju me ta djeca,proganjaju me nepotrebni neredi
I ako smo se borili za nista,i ako i dan danas ne znam razlog toga
Ja sa ovim rukama i proslosti ne smijem pred Boga
I nisam kriv ja,al me krive drugi
Nisam zelio da ubijam,al su zeljeli drugi
Nisam mogo da izdrzim sve to,al sam moro zbog drugih
Vidio sam dosta ljudi,mrznjom su bili puni
Ja nisam mogo,ja i danas ne mrzim nikog
Zelim samo da me shvate,da znaju da to moja nije bila volja
Mene politika nije zanimala,ja sam vjerovo u zemlju prije toga
To je moja zemlja bila,za nju mi se djed borio
A ja sam je rasturo,rusio,ja sam sve ono za sta je on krv prolio ubio
Srusio sam,spalio,boli me sve to,zelim da me shvate
Al’ ljudi mi ne vjeruju,a krvci su oni koji danas nose kravate
Vidis sine ja od tog rata nemam nista,zivim na socijali
Prosim za koru hljeba,zar mislis da sam ja zelio da se za ovo borim
Izjeda me sve to u meni,osjecam kako se utapam u sve,kako blijedim
A samo bi volio da mi se komsija vrati,da me shvati
Da me ne mrzi,da me saslusa
Volio bi svak ko je prolivo krv da plati
I znam mnogo vise,al’ ko ce mene poslije svega za osbiljno da shvati?
Rat je davno proso sine,izgradilo se poruseno i spaljeno
Al rat u meni jos uvjek bukti,jos uvjek me ubija lagano
Osjecam se ko mrtav,a ne ko ziv
Sine,ja nisam kriv...
Cesto mozemo cuti od starijih ili mozemo sami reci da djeca ne mogu da mrze,oni to jos ne umiju,oni su mali,nevini i ne razmisljaju na takav nacin da bi nekoga mogli mrziti. Nisam bas siguran da je tako danas,mozda juce jeste bilo,ali danas nisam sigruan. Nisam siguran jer me ono sto vidim cini nesigurnim i veoma ljutim,razocaranim,ne mogu da shvatim jedno djete od 10,12,13 godina da ima mrznje u sebi toliko,da bukvalno mrzi a ne zna ni sta znaci mrziti. Nije mi jasno kako djete od toliko godina moze sve to da zna,da kaze,zasto se uopste koristi tom mrznjom. Da se razumijemo pricam o mrznji prema drugoj vjeri,boji,naciji,mrznji prema svima koji nisu njegove vjere,boje,nacionalnosti. Kazemo internet je kriv za sve,ali ako trazimo krivca u internetu,zasto ne bi trazili onda krivca u onom ko mu dozvoljava da pristupi takvim stvarima. Ja sam nekada bio srecan kada bi dobio kliker,kliker koji nije niko imo od moji drugara pa otrcim odma napolje da se pohvalim svima i da se igram klikera sa drugarima. Danas djeca nesta drugo zele,zele najbolje kompjutere,telefone i najveca zalost je sto to dobijaju i to bezz ikakve kontrole nad njima kasnije,a najveci krivci su roditelji. Ako ti dopustis djetetu sve to,jos sada najvece zlo ovog vremena,ako dopustite da ima facebook gdje ne moze nista pametno ni vidjeti,a ni nauciti onda ste sami svom djetetu napravili problem. Djete od 12godina vidjece nekog tamo kako ..... majku onom tamo zato sto je on to,a nije ovo,a ostali ce da podrze tog sto tom tamo .... majku,pa ce to djete misliti da to tako treba,pa ce onda on da nadje neku tamo zrtvu i tako ce sve vise i vise da se siri,a tome vise kraja nema,jer to je jedna teska bolest. Ja ovo sve pricam,mozda i nije zanimljivo,ustvari siguran sam da uopste nije zanimljivo,ali ja ovo pricam iz nekog revolta,pricam jer mi nisu jasni roditelji,nisu mi jasna ta djeca,nista mi nije jasno,nije mi jasno kako neko tako mali,koji je tek bacen tu u ovaj okrutni svijet i koji tek treba da zivi,kako moze da ima toliko mrznje u sebi,to mii nije jasno,strah me zbog takvog djetinstva te djece.
Znam da sa ovom pricom necu postici to da se neko djete zapita za to sto radi i da se zapita uopste zasto bi mrzio nekoga,ali volio bi kada bi neki stariji razumniji ljudi zamislili se u vezi ovoga,kada bi objasnili nekom djetetu kod koga uvide previse mrznje da to nije ono cime on treba da se opterecuje i sto treba da mu bude prvo na pameti,kada bi od korijena mi mjenjali te mlade ljude i pokazivali im da mrznja ne donosi nista sem boli. Volio bi kada bi mi ko stariji razumniji prestali sa tom mrznjom i kada im ne bi mi mrznju ko nesta lijepo nudili,nego umjesto te mrznje da im ponudimo teglu klikera da podjele po kraju i da se igraju,da se igraju svi zajedno bezz obzira na ime,boju,vjeru,naciju....JER MRZNJA NIKADA NIJE BILA LJEPSA OD LJUBAVI,ZATO DAJ DA PRUZIMO LJUBAV SVIMA DA BI IZASLI IZ OVOG MRAKA,,,,
ZA KRAJ JEDNA PJESMA OD MENE :
U uglu kafane,pune dima i uflekanim kariranim stoljanacima
Sjedi covjek kome zivot bas srece nije dao
Imo je snove,zelje i dusu,al’ zivot mu da to ispolji nije dao
Jedne godine,jednog dana sa emocijama je stao
Sa dubokim pogledom i pola ispijenog vinjaka
Rece mi vidi tebi zelim nesto da kazem
Ja sam za ljude izdajnik,los covjek ubica
Ja sam kriv,a ustvari to nije moja krivica
Slomljen sam,ne snalazim se dobro
Lose sam ko ptica u letu slomljenih krila
Tmuran,dan,kisa to je najgora godina bila
Dosli su po mene kako su mi rekli neki moji
Ja do tada nikome nisam sudio po imenu i boji
Prvi komsija mi je bio i najbolji drug
Zvao se Alija,za njega od toga dana ne postojim
Rekli su mi da je on od sad za mene poturica,balija
Poceo sam da se znojim,znao sam da se bojim
nisam na njega nikad glas digo
al’ doslo je vrijeme kad su mi u ruku pusku dali
i rekli su za svoju domovinu moras ako treba i zivot da das
nije mi bilo jasno,otkud to sad,sto ja bas
ovo je moja domovina,ja ne zelim da je rusim
„bolje ti je cuti,mogli bi da te vide kako vrbasom plutas“
I moras da se boris,oni su neprijatelji nasi
Sve sto nije nase,ubi,zakolji
Bice tesko na petku,al poslije ces da naviknes
Kao sto se na sve navikne
Osjeco sam gorcinu,mucninu,to da radim nisam zelio
Svakog dana iz sela u selo sam se selio
Iza mene ostavljo zapaljene i opustosene kuce
Gledo sam i jedne i druge kako nevine tuku
Gledo sam komsije kako se kolju,gledo sam za ovaj narod bruku
Od tog dana,ja vise isti nisam,proganjaju me nevini pogledi
Proganjaju me ta djeca,proganjaju me nepotrebni neredi
I ako smo se borili za nista,i ako i dan danas ne znam razlog toga
Ja sa ovim rukama i proslosti ne smijem pred Boga
I nisam kriv ja,al me krive drugi
Nisam zelio da ubijam,al su zeljeli drugi
Nisam mogo da izdrzim sve to,al sam moro zbog drugih
Vidio sam dosta ljudi,mrznjom su bili puni
Ja nisam mogo,ja i danas ne mrzim nikog
Zelim samo da me shvate,da znaju da to moja nije bila volja
Mene politika nije zanimala,ja sam vjerovo u zemlju prije toga
To je moja zemlja bila,za nju mi se djed borio
A ja sam je rasturo,rusio,ja sam sve ono za sta je on krv prolio ubio
Srusio sam,spalio,boli me sve to,zelim da me shvate
Al’ ljudi mi ne vjeruju,a krvci su oni koji danas nose kravate
Vidis sine ja od tog rata nemam nista,zivim na socijali
Prosim za koru hljeba,zar mislis da sam ja zelio da se za ovo borim
Izjeda me sve to u meni,osjecam kako se utapam u sve,kako blijedim
A samo bi volio da mi se komsija vrati,da me shvati
Da me ne mrzi,da me saslusa
Volio bi svak ko je prolivo krv da plati
I znam mnogo vise,al’ ko ce mene poslije svega za osbiljno da shvati?
Rat je davno proso sine,izgradilo se poruseno i spaljeno
Al rat u meni jos uvjek bukti,jos uvjek me ubija lagano
Osjecam se ko mrtav,a ne ko ziv
Sine,ja nisam kriv...