Psihologija svakog ljudskog bića gravitira oko života i smrti. Sve želje, strahovi, radosti i tuge, vitalnost i ambicije... donose se u odnosu na te dve osnovne pokretačke sile stvaranja i destrukcije. Ljudi stvaraju društva po meri svoje psihe (mravinjak je idealnije društvo od ljudske civilizacije), iz nje traže svoje mesto u zajednici, donose zaključke da li je život imao smisla ili ne, u odnosu na to da li su uspeli da postignu većinu stvari o kojima su maštali ili ne. Pitanje koje se postavlja je sledeće: kakvo bi bilo društvo u uslovima u kojima je svako ljudsko biće besmrtno? Kakvi bi bili zakoni, država, i filozofija svih tih osoba? Naravno, nije moguće, niti će ikada biti, ali ako bi bilo... Uzgred, oni koji vladaju svetom, naime najveći kriminalci koji uteruju stoku u torove (države), smatraju, sa punim pravom, da su vlasnici naših (vaših) života. Ukoliko tor (država) može da natera nekoga da služi vojsku, i maltretira ga godinu dana, a onda ga na silu pošalje u rat... to znači da je svako od nas, na žalost, vlasništvo tora (države) kome pripada po rođenju ili nekoj drugoj osnovi... Tužna istina.