Sve dok nam se putevi ne sretnu

Ona je protutnjala iznenada
bez meni znanog razloga
i poput strašnog tornada
srušila moju veru u ljude i boga

Nestala je bez objašnjenja
ostavljajući snove razrušene
ne znajući da i meni treba vremena
da prebolim sve ljubavi promašene

i dok smišljam kojim ću putem
kao drvo izgubljeno u šumi
posrćem bajagi glave uzdignute
a ko grešnik u sebi se dvoumim

Da li da joj pružim šansu
makar ceo život uzalud čeko
jednu već promašenu romansu
kojoj je rok odavno isteko

Ili da pronadjem planetu
i živim povučeno svoj život skroman
sve dok nam se putevi ne sretnu
na pragu nekog staračkog doma
 

Back
Top