Sindrom Kersey

Motor crvenog mustanga je mučno brektao gonjen nemilosrdnom rukom neobrijanog cowboy-a. Usamljen kao pokeraški čip, penzionisani rodeo jahač tumarao je prostranstvima Divljeg zapada. Nekada zvezda juga, jahač i krotitelj razne stoke, Bill Wyoming Kersey je sada sam sa svojim vernim Fordom krenuo u potragu za Hollywood-skim Suncem, nadajući se da će biti ogrejan svetlošću glamura.

Dok mu je vetar šibao grubo lice, Bill je predosećao promenu vremena. Noći prospavane među konjima pod texaškom mesečinom nagradile su ga reumatskim moćima koje su nepogrešivo predskazivale vremenske nepogode.

Bol u predelu preostalog kuka budio mu je sećanja... Ah, ta kobila Jassie Star, to je bio konj. Zbacila ga je davne osamdeset i neke, i tako je počela loša sreća praćena nizom lomova i malera na rodeima. Česti padovi i valjanja po prašini arena širom juga pomračili su sjaj zvezde u usponu i upornom cowboy-u naneli trajne ožiljke. Narušenog zdravlja i poljuljanog samopouzdanja, Billy se sve kraće zadržavao na leđima konja, bivola i ostale marve...

Crveni Ford Mustang krstario je prašnjavim drumom. Sunce je bilo daleko na zapadnom delu neba. Boja sutona budila je optimizam u srcu cowboy-a. Sebe je gledao kao naslednika John-a Wein-a, kako kasa ka horizontu, ali spokojnu viziju budućnosti remetio je dosadan osećaj koji se pretvarao u napetost i nelagodnost. Dodir kožnih pantalona i čvrstih vlažnih butina nanosio je bol cowboy-u. Jak ojed činio je svoje, neumoljiv dosadan osećaj izluđivao je Billy-a. Napet i nervozan, gonio je mustanga, okrutno i žestoko, u očajnickoj potrazi za talkom.

Njegova beda se bližila kraju. Ugledavši putokaz “Holomen New Mexico 5 miles” osetio je skoro olakšanje.

Auto se zaustavio. Uz škripu kočnica digla se prašina ispred zgrade sa natpisom “Gun & Liquor Store Thoms Blue Velvet”. Ispljunuvši duvan na ulazu, Bill otvori teška vrata ojačana rešetkama. Naspram rodeo stara stajao je znojavi čovek pozamašnog stomaka, kome su se dlake na leđima pomaljale kroz rupice na majici. Po starom dobrom lokalnom običaju, neljubazno i nepoverljivo prema strancu, znojavi brko reče:

“Hoede' boy, what'll be, guns or thunder?”, upitao je bezvoljno rundavi čovek ne izvadivši cigaru iz usta.

“Kenntucky Sun će biti u redu”, odgovorio je Wyoming.

“Koja te je nesreća nanela u ovu pustaru, stranče?”, pitao je, onako usput, neljubazni gazda, dok je pakovao Bill-ov omiljeni burbon.

“Ne pitaj”, zastade on. “Koji motel je najbliži?”

Billy-evo lice je sve govorilo dežmekastom brki; u pogledu stranca naslućivao je muku koja ga je morila. Problem ojeda je uobičajen u ovom delu sveta. Takođe je mučio i debelog Thom-a u svim predelima koji su se prelivali jedni preko drugih. Saosećajući se sa njim, Thom odgovori:

“Dva bloka niže, Red Rose Motel“.

Ušavši u motel, Bill je bio zapahnut toplim ustajalim vazduhom mirisa užeglog čilija. Vlaga je bila nesnosna. Na recepciji nije bilo nikoga. U maniru prekaljenog cowboy-a, Wyoming je skinuo šešir i pozvonio. Ubrzo se pomerio zastor, iza pulta se, kroz polumrak, promolila žena devojačkog lika.

Mladalačke crte lica naglašavale su njen iskusan pogled čineći njen lik neobično poželjnim. Fascinantna pojava vatreno-crvene kose privukla je pogled koji je vešto skrivao histerične emocije. Izbezumljen i omamljen pojavom fatalne žene, Bill je doživeo trenutnu buru vatrenih osećanja, koja su se razbuktavala u uragan požude svakim trenom njenog prisustva. Pripijena vlažna majica na bretele, natopljena erotski smrdljivim znojem, istakla je čvrste, krupne grudi, naglašenih bradavica oblika i boje crne masline. Billy se osetio kao pred rasnom doratom kobilom arapske krvi. Cowboy je postao žrtva strasti i, uprkos iskustvu sa Sarah Parker (lom ključne kosti, ruke, nekoliko rebara, teži potres mozga i nebrojene modrice, kao posledica gaženja divljeg mustanga), Wyoming je odlučio da se prepusti matici života, koja je kroz kamenite brzake vodila njegovu sudbinu ko zna gde.

Billy-eve duboke misli prekide dosadan bol u predelu užarenih butina.

“Gospođice”, učtivo je upita, “apoteka, hmm, gde je mogu naći, mislim ovde?”

Zvučao je pomalo smušeno za naizgled čvrstog momka, dok mu je u mislima još uvek bio osmeh male Sarah Parker i zvuci topota razularenog konja po njegovom telu.

“Gospođo”, ispravi ona cowboy-a, ”mislim da u ovo doba ne radi.”

On ostade bez teksta.

“A šta vam treba?”, upita ga možda i suviše predusretljivo za ovaj kraj.

“Talk, mislim puder”, jedva je prevalio preko jezika.

Prožet neprijatnošću, Billy je blago pocrveneo. Rose se nasmejala shvativši njegov problem (epidemija ojeda je harala u ovom delu sveta; a kako i ne bi - čizme, sedla, opasači, pa i kožne pantalone, mada je presudno tradicionalno kupanje svakog petka).

I sama Rose je imala sličan problem, koji je bio posledica ljubavi njenog dragog prema tanga gaćicama. Primorana da ih nosi u svim prilikama, tange su pravile nesrećnu kombinaciju sa kaubojskom garderobom i nanosile dosadan bol na veoma bitnim mestima Venere Divljeg zapada.

“Doneću vam bočicu u sobu”, odgovorila je zagonteno se osmehujući.

Memljiva atmosfera motelske sobe činila je osećaj u Billy-vom stomaku još mučnijim. Svoj skroman prtljag spustio je kraj ulaznih vrta i zaputio se ka kupatilu. Izvor neodoljivog mirisa kanalizacije koji se širio kroz otvorena vrata činio je Billy-a nostalgičnim. Aroma kanalizacije New Mexica neodoljivo ga je podsećala na miris rodne štale gde je prvi put udahnuo vazduh punim plućima.

Na sreću, nije stigao ni čizme da skine, a Rose je pokucala. Bez reči, ona se lagano ušetala u sobu. Zaslepljeni bljeskom iskonske privlačnosti, Rose i Bill su bili uvaljani u talk, ne stigavši da razmene nijednu reč. Beličasta izmaglica skrivala je isprepletana ljudska tela ophrvana požarom sladostrašća. Tražeći grotlo njene požude, u oblaku pudera, Bill je pratio trag vlažnih mesta koja su se jedino razaznavala na njihovim telima.

Kersey-ev veštački kuk štektao je naizmenično sa rashodovanim krevetom i stvarao veliku metalnu buku. Ujednačen ritam metalnih zvukova još je više palilo Rose čineći je obezglavljenom dok je nemilosrdno kidisala na polumehaničkog cowboy-a. Billy je jahao kao da mu je poslednji rodeo...

Talk se slegao. Sunce se probijalo kroz navučenu zavesu. Bill je, okružen tragovima bluda, bunovnim pogledom tražio Rose po sobi. Uzeo je strgnute tanga gaćice i seo u fotelju. Obuzimale su ga mutne misli dok je posmatrao polupraznu bočicu pudera za bebe. Razočaran što se nije probudio pored nje, osećao se pomalo prazno. Napuderisao je užarene butine i teško navukao kožne pantalone. Gonile su ga stvari koje ranije nije osetio. Zbunjen i nesiguran u njena osećanja, krenuo je u potragu za misterioznom ženom.

Škripa razglavljenog kuka pratila je njegove pokrete...


* * *


Razočaran u život, skrhan svojom sudbinom, Bill je tonuo ka dnu života. Vozio je bezciljno. Kroz glavu mu je prolazila Rose. Njen hladan pogled posle vatrene noći nabijene strašću posekao je kaubojeva krila, koji je padajući očajnički kleo zlu kob približavajući se hladnom tlu.

Gorak ukus u ustima lečio je samo Kenntucky Sun. Wyominga je peklo to što je poslužio, po prvi put baš kada on to nije želeo, kao pastuv za jednu noć. Jadni Billy, pomućenog uma nije shvatao bumerang sudbine. Da su ga mogle videti sada sve one zajapurene tinejdžerke koje su bez daha nekada posmatrale Kersey-ve vratolomije, a potom završavale same u senicima sa obećanjima koja su odzvanjala... Poetska osveta svih deflorisanih devojčica ostavljenih na cedilu bila je potpuna. Bill je bio skrhan muškarac.

Banalni izgovori, žena vojnika, stranac koji je poslužio svrsi, bili su kao so na Billy-jevu otvorenu ranu. Sve je mogao podneti, ali da je žena njegovog života bila zaljubljena u gnjidu, kukavičku uštvu, pilota stelt aviona, koji nevidljiv skriven velom noći seje smrt i bol, e to je bilo previše za ovog kauboja. Koliko bi mu lakše palo da je u pitanju bio neki pekar, debeli kamiondžija, hirurg ili tako neki čovek časnog zanimanja.

Posle nekoliko dana pijanstva i tumaranja prerijom, očajnik pomućene svesti, na ivici razuma, doneo je suludu odluku. Zakleo se krvlju predaka trapera i krotitelja Divljeg zapada i čvrsto odlučio.

“Ubici kukavici presudiću sopstvenim rukama i rešiću se bede! Ona će biti moja!”, govorio je sebi.

Ne znajući u tom trenutku kuda ta glupost vodi, morao je nešto preduzeti.

Odluka je pala i Billy je krenuo u potragu za američkom armadom.


* * *


Bio je to bolan rastanak. Poljubio je srebrnog konja na haubi i sa suzama koje je jedva zadržavao poslednji put je namestio šešir ogledavši se u retrovizoru svog ljubimca. Za Billy-ija to nije bio samo auto, to je bio mustang od 3000 kubika, 300 konja, glatka vitka tvorevina od koje mu je srce udaralo u ritmu koraka klipova moćne mašine. A sve je počelo još kada je kauboj bio golobradi dečak. Njegov stariji brat, pre nego što ga je Billy poslednji put pogledao u oči, stegao je dečakovu ruku sa ključevima u njoj.

Mustang je bio jedina veza izmedju Bill-ija i njegovog brata nestalog u vijetnamskom ratu.

Billy se okrenuo ne mogavši da izdrži, na njegovom Mustangu je već pisala cena, znao je da tu crvenu boju nikada više neće videti, nije mogao zadržati suze. U tom trenutku zaboravio je na gordog kauboja i prepustio se cunamiju emocija...
 
* * *


Wyoming je započeo svoju osvetničku misiju. Kasao je celim svetom za američkom vojskom. Ali njegovoj nesreći nije bilo kraja i ratovi su ga mimoilazili. Obreo se daleko od voljene prerije, gde su čak i meštani jednog sela promenili svoju narodnu izreku u “kasno Billy na Kosovo stiže”.

U potpunosti slomljen, putovao je nepoznatom zemljom osećajući da se život grubo poigrao sa njim. Starog prijatelja, flašu Kenntucky Sun-a, zamenio je Rubinov vinjak, koji je sasvim dobro razumeo Billy-jev bluz (Billy ga je odmila zvao Rubinstein). Posledice boravka omraženog krvnika bile su svuda oko kauboja. Žetvu bede i patnje, čije je klice Rose-in dragi odavno posejao, Billy je nemo posmatrao. Razdražen svojom nemoći da ispuni svoju naivnu osvetničku misiju, Kersey je utehu tražio na dnu flaše.

U časovima magnovenja njegovu osvetu je mogao zadovoljiti ma koji letač (Zoran Modli bi sjajno poslužio). Ali avaj...

Produbljene svesti, dejstvom Rubinstein-a, Bill je doživeo proviđenje. Shvatio je besciljnost svog bizarnog poduhvata i jasno video stvaran lik žene koja mu je pomutila razum. Nju je uzbuđivala ljudska mizerija. Bol nesrećnih muškaraca i žena oko nje hranio je njen libido. Uvideo je da njegova patnja, plod neuzvraćenog obožavanja i hroničnog ojeda, nije ništa u odnosu na nesreću jadnog pilota, koji je pred bogom burmom bio vezan za sadističkog skota u telu fatalne žene. Tako je Kersey pomirljivo pravdao samog sebe i svoju nemoć da ispuni obećanje pokojnim precima. Tešilo ga je to što je Rose zaljubljena u pilota zbog njegovog nesnosnog bola u glavi još od Zalivskog rata.

“Mladi letač je bio dovoljno kažnjen”, razmišljao je Kersey. “Toj beskrupuloznoj ženi bilo je bitno samo njeno zadovoljstvo (tuđi bol).”

Razočaran u sebe, i kao čoveka i kao cowboy-a, Bill je video kraj svog puta. Osećao je svoje bitisanje bezvrednim i suvišnim bez konja, žene i voljenog Ford Mustang-a. Kersey je ostao sam bez utehe i želje da se sutra probudi...

Cevčeći poslednje kapi Rubinsteina Bill je posmatrao nepreglednu zelenu ravnicu u kojoj se obreo ne znajući ni sam kako. Bačka polja su ga neodoljivo podsećala na rodni dom. Mučila ga je još samo konačna odluka kako da okonča svoju priču? Gordi cowboy želeo je finale u velikom stilu.

“Umreću sa obuvenim čizmama”, govorio je sebi. “Baciću se pod kopite zahuktalog vranca u snažnom kasu!”

Nesrećnik je doneo još nesrećniju odluku.

Ležeći na zelenoj travi koja je još uvek mirisala na rosu, Kersey je posmatrao doratu omicu nedaleko kako se slobodno igra. Izvadio je poslednju cigaretu i zgužvao praznu kutiju Marlboro-a. Lagano je ustao i krenuo ka svojoj sudbini. Video je vozača u sulkama snažnog vranog pastuva koji je, kasajući ka cowboy-u, dizao prašinu bačkog druma. Bill je bacio šešir pokraj puta i krenuo konju u susret. Pred očima su mu munjevito prolazile slike života. Za njega je to trajalo čitavu večnost, nizale su se žene, konji, prašnjavi korali i prazne flaše...

Konj je snažnim topotom kopita prašio ispred njega. Billy ga je pogledao. To je bio Alihils Hiko u sulkama Zvonka Bogdana, ponos Čaknja i kralj bačke ravnice. Kersey je mogao osetiti dah zahuktalog konja, ali životinja plemenite krvi nije mogla da ispuni njegovu poslednju želju i smrvi život u njemu svojim kopitama. Konj je skočio i Zvonko je izgubio kontrolu nad slomljenim sulkama, a stari vozač je ostao u nemilosti razularenog konja. Vrani Hiko, uplašen, vukao je Zvonka po prašini. Wyoming je, skamenjen, posmatrao dramu bespomoćnog čoveka u nemilosti životinje. Ali krv predaka krotitelja bivola strujala je i dalje Kersey-ovim venama. Iako je bio senka od čoveka, uništen ženama i pićem, Billy je instinktom rasnog cowboy-a, kao ruka sa neba, skočio i rutinski zaustavio podivljalog konja.

To je bila raskrsnica sudbina dvaju konjušara plemenitih srca. Zvonko i Bill su krenuli istim putem gde su ih čekala plodonosna nedra bačke ravnice, koja su nesebično davala svoje vlažne, tople brazde semenu njihovih zadovoljstava i sreće. Bill je konačno pronašao svoj Eldorado.

Zvonko je osetio boemsku dušu stranca i on je postao pravi bački bećar. Njihova zajednička ljubav prema konjima stvorila je šampione koji su harali i palili domaćim i stranim hipodromima... A posle trka i lovora, bački bećari su pili vino i pevali iz pobedničkih pehara u slavu trijumfa, ljubavi i sudbine.

Rose, slepa za cowboy-evu ljubav, venula je negde daleko. Njena sebična i hladna požuda ostavljala je tragove na njenom licu, koje je vremenom poprimalo izgled suve šljive. Kao crna rupa nezasito je gutala sve oko sebe (poštare, mlekadžije, hirurge) ne znavši šta traži. Ledena u nakaradno vrelom bespuću ostala je sama, slomljena, bez ljubavi i strasti, koju je tako grčevito tražila u bolu drugih. Živela je samo u pesmi tamburaša koji su ožiljak Billy-ve duše opevali pesmom, koja se razlegala poljima Bačke i mamila suze u očima bećara...
 

Back
Top