Raskalašeno vrijeme
sablaznjivo kuca
na otvrdnule okvire
opijenoga srca
jer snovima je kraj!
Kraj je lažnim nadanjima
padanjima, lutanjima.
Urličem, vičem
pokušavam zaogrnuti
izgubljeni san i ponovo
koliko, koliko još puta
uplesti ga u neki novi dan
uplesti, obući istom slikom gubitnika
gubitnika koji bez plača ne zna!
