Da si malo hladnije govorio,
možda bi me i imao
ovako mrtvu i praznu,
da ti ne pobegnem.
Povući ću se,
i neće mi trebati mnogo
da te povredim.
Sebična sam,
lepo laži govorim.
Ljubim pa ostavim.
Šta ti ja mogu dati?
Na dlanu nemam ništa
što bi svojim mogao zvati.
Samo lepo ljubim,
lepo mirišem i grlim.
Trujem se tugom drugih
da ja lakše umrem.
Trunem.
Samo trunem.
I morali bi se na to navikavati
svi radi kraj mene spavati
i sanjati.
Čekam jutro da obujem cipele
za put bestraga.
Nisam ljubav,
i nisam draga.
Što više udišeš moj vazduh,
to po tebe gore je.
Neće me biti dok se
budiš.
A na tebi rane ognoje.
možda bi me i imao
ovako mrtvu i praznu,
da ti ne pobegnem.
Povući ću se,
i neće mi trebati mnogo
da te povredim.
Sebična sam,
lepo laži govorim.
Ljubim pa ostavim.
Šta ti ja mogu dati?
Na dlanu nemam ništa
što bi svojim mogao zvati.
Samo lepo ljubim,
lepo mirišem i grlim.
Trujem se tugom drugih
da ja lakše umrem.
Trunem.
Samo trunem.
I morali bi se na to navikavati
svi radi kraj mene spavati
i sanjati.
Čekam jutro da obujem cipele
za put bestraga.
Nisam ljubav,
i nisam draga.
Što više udišeš moj vazduh,
to po tebe gore je.
Neće me biti dok se
budiš.
A na tebi rane ognoje.