Jovan Ducic

Jovan Ducic: "Mnogi se ljudi tuze da im prodje ceo vek trazeci zivotu njegov smisao, koji, ako uopste postoji, i nije drugde nego u samom trazenju. Ko smisao zivota nije trazio, taj nije ziveo; ali ko ga je trazio, taj nikad nije bio dovoljno srecan.”

- Sposobnost uocavanja, trazenja i otkrivanja dubljeg, skrivrnog smisla u zivotu je dato ljudima kroz njihovu duhovnu dimenziju. Zato je duhovni razvoj svrha inkarnacije svakog coveka, jer se njime svaki covek uzdize na visi stadijum ili skalu evolucionarnog razvoja. Samim tim, zapostavljen duhovni razvoj ili neistrazivan zivot gubi svoju svrhu.

Mada se pocetak duhovnog razvoja cesto pokrece patnjom (sto je i navelo Ducica da ga asocira s nesrecnim ljudima) on je uvek put do srece. Da bi se prevazisla tama besmislene pojave, haosa, nemira i bola prouzrokovanog nerazumevanjem kompleksne zivotne situacije, neophodno je ostvariti dublji uvid kroz unutrasnje, duhovno svetlo. Takvo svetlo razotkriva skriveni smisao cime dobijamo razumevanje koje nam omogucava da uspostavljamo ponovnu ravnotezu ili ostvarujemo mir.

Medjutim, smisao zivota je bezgranicna dubina mudrosti koja ima karakteristiku neprestanog produbljivanja. Zato on nikada nije u potpunosti dostizan vec ga je neophodno neprestano otkrivati progresivnim duhovnim razvojem, dokle god se nalazimo u ovoj dimenziji. Iz tog razloga mir i sreca, ali isto tako bol i patnja (kao komplementarna suprotnost miru i sreci) imaju karakteristiku naizmenicnosti, prolaznosti i konacnosti.

Dok staro ne prodje, novo ne moze da dodje. Samim tim stari mir i sreca se zamenjuje novim, drugacijim nemirom ili bolom i patnjom, jer su oni uslov nastanka novog, drugacijeg ili kompleksnijeg mira i srece.

Dakle, smisao zivota jeste u trazenju smisla, jer se time ostvaruje progresivan razvoj ljudi koji omogucava uvid u taj smisao. Naravno, da je takav uvid uvek ogranicen. Ali, to ne nastaje iz ogranicenosti smisla ili njegovim nepostojanjem, vec iz ogranicenog razvoja ljudi.
---------------------
Predrag Miki Manojlovic: “Samoispitivanje je obavezna duhovna disciplina kojoj nema kraja.”

- Ova izjava takodje potvrdjuje gornje obrazlozenje.
----------------
MM: “I porazi su pobjede.”

- Samo ziv covek ima poraze; sto znaci da pobedjuje smrt i nastavlja da uci od zivota.

- Poraz je pokusaj; a, pokusaj nas uvek necem uci. Zato nije redak slucaj da se uspeh ostvari tek posle niza mnogobrojnih poraza.
-----------
‎ Erih From: "Žudnja za moći nema korijen u snazi, nego u slabosti."

-Veoma tacno. Ljudi zude za onim sto nemaju ili ne osecaju. Ko ne oseca unutrasnju snagu, taj za njom i zudi. Medjutim, takva snaga se nikada ne moze ostvariti kroz spoljasnju moc, vec samo kroz unutrasnju i to negovanjem, razvojem i produbljivanjem duhovnih vrednosti.
 
Dok staro ne prodje, novo ne moze da dodje. Samim tim stari mir i sreca se zamenjuje novim, drugacijim nemirom ili bolom i patnjom, jer su oni uslov nastanka novog, drugacijeg ili kompleksnijeg mira i srece.

Baš napisah nešto na ovu temu.
Naravno, svako ima svoj sistem da mu staro prodje i novo dodje.
 
Odmah da kažem da se sa svim iznetim slažem.Ali dodao bih i nešto svoje a sad dal to je tačno ili nije ,pitanje je .
Egoizam i snaga tako prisutne u životu Zapada pored nesumnjivog uspeha nužno su vezane za bol i patnju a hedonizam koga forsiraju donosi prazninu i uništava kulturu..U katoličkom hrišćanstvu koje je niklo na rimskom tlu u poznatim okolnostima patnja je sredstvo pročišćavanja kojim se postiže duhovnost.Protestanti slede Lutera i Kalvina ali na drugačiji način od njihovih načela.Oni predvode sada a dokle su stigli vidimo svi mi.Ali postoje i drugačiji ljudi i čitavi narodi pa i drugačije religije s tim u vezi.U samom hrišćanstvu izvorna poruka je drugačija.I kad se sukobe ove dve etike od kojih je prva netolerantna i agresivna uvek pobedjuje ona koja dušu i srce ima sposiobno za ljubav,trpljenje i žrtvu ali i za pobedu kad zatreba.
 
..." uzdizanje u propadanju ".... hercegovačka manipulacija , kojom je prenatrpan pesnički opus tih velikana, koji su sisali državno vime( naravno , krava se zvala šunadijskomoravski puk ) ; a zato danas imamo kusturizaciju , dodikizaciju i još tako neke visoko intelektualno duhovne veličine za naugled ...lako je tragati za svrhom postojanja na grbači sirotinje / porobljene / duhovno uništene ispranih mozgova ...naročito je in dičiti se takvom duhovnošću...
...sva sreća da živimo u vremenima brzog komunikacijskog sistema ( za mnoge manipulativne i pokvarene umove prebrzog - uzgred, koji je zasad besplatan i svima zainteresovanima dostupan ), koji može upornima da otvori oči ( naravno , ako sebe oslobodili hipnoze autoriteta poznatih i uvažavanih ; pa čak i hipnoze sopstvene zaslepljenosti i podređenosti nekom umišljenom znanju koje mu je tokom života usađeno u mozak ), te da bar razumeju šta je snašlo njihove predke i sad jaše njih i njihove potomke...dakle, ta manijačka manipulativna prevara , da se kroz bol i patnju doseže duhovno vaskrsnuće, izvela je n nekoliko genocida nad stanovništvom šumadijskomoravske regije u poslednjem veku - i to ne kažnjeno i dan danas ; čak šta više : mnogi su odlikovani , a živi primaju nacionalne penzije ...
..jesu katolici sa tom frazom !opravdavali " mnoge genocide i uništenja čitavih civilizacija ( no danas čak i papa priznaje da je to bilo neljudsko njihovo orgijanje i da tu nema ičeg duhovnog ) ...jesu čak ubijali i sopstvene umove sa tom doktrinom i njenom duhovnošću ..ali tako bedno više ne muljače sopstveno stanovništvo i ne žive na njihovoj grbači sa tom ništačkom frazom - malo više su suptilniji u eksploataciji ; čak su im i intelektualci iznad ovakvog ništakluka i prevaziđene genocidne duhovnosti ...
..danas katolici stoje na stanovištu, da izazivanje bola bilo koje vrste ( bilo kom živom stvoru - pa i divljoj životinji ), krivično je delo, koje se tretira po krivičnim zakonima ; te da izazivanje duhovnog bola veći je zločin od izazivanja i prouzrokovanja telesnog bola , te spada u domen teških krivičnih dela ... čak se ljudima koji praktikuju samouživanje u bilo kojoj vrsti bola, određuje starateljstvo...
..a mi veličamo bol i patnje...bože čime sve nije sluđivano ovo stanovništvo zarad manipulativnog ništačkog pljačkanja i parazitiranja na tuđoj grbači...

..( pa posle se pitamo zašto su žrtve poslednjih genocidnih ratovanja iznad nas živih )...

...vladiko , eve stiže kuruz iz šumadije.. ako nije okrunjen i sažvakan kolektivno skačemo u ambis ..!?
 
Poslednja izmena:
Baš napisah nešto na ovu temu.
Znaci, sinhronizacija. z:)
Naravno, svako ima svoj sistem da mu staro prodje i novo dodje.

U svakom slucaju. Svako ima svoje narocite okolnosti/situaciju koju mora prevazici kroz drugaciji stav ili reakciju. To znaci, da se zamena starog i novog odnosi na unutrasnju promenu kroz drugaciji nacin razmisljanja. S njim nastaje i drugacije razumevanje koje nas osposobi da sagledamo i sebe i situaciju u drugacijem svetlu; da shvatimo uzrok patnje, frustracije ili nemira, kao i nacina da ih otklonimo.

Osnovni uzrok patnje i frustracije se nalazi u stavu ili reakciji na okolnosti. Mi ne mozemo kotrolisati druge ljude, niti smo u stanju da uvek uticemo na vanjske promene, vec na unutrasnje kroz drugaciju reakciju.

Naravno, da vanjski nesklad, desfunkcionalnost ili besmisao afektira nase mentalno stanje. Ali, o tome se i radi. Vanjski nadrazaji ili objektivne okolnosti se nalaze u stalnoj interakciji s nasom svescu. Ta interakcija je osnova svesne aktivnosti ili misljenja kojim nastaje dozivljaj postojanja.

Vanjski nesklad i disfunkcionalnot uzrokuje unutrasnji. On nas primorava da dublje poniremo u psihu. Tako pronalazimo duhovni potencijal preko kojeg ostvarimo dublju samospoznaju, odnosno dobijamo progresivnije i jasnije razumevanje.
Mi sve izvan nas posmatramo i shvatamo kroz nas.

Zbog toga se unutrasnja nefunkcionalnost, koja je uzrokovana spoljasnjom, ne moze prevazici dok se ne ostvari unutrasnji razvoj. S njim se ucini svesni pomak. Ako se preterano okupira spoljasnjom nefukcionalnoscu, tada se zanemari unutrasnja, pa nije moguce pronaci pravilno resenje ili izlaz iz teskoce.

Misli su veoma mocne. Interpretiraju realnost, pa se i kaze: “Promeni svoje misli i promenio si svoj svet.” Ovim ne nastojim potencirati pasivno prihvatanje svih okolnosti. Jer, postoje situacije ili okolnosti koje se mogu i trebaju menjati da bi se uspostavila duhovna ravnoteza i ostvario mir. Ali, mogucnost kao i uspesnost takve promene zavisi od unutrasnjeg razvoja.

Ima okolnosti i situacija koje nisu u nasem domenu uticaja. S tim se treba pomiriti. Ako im se odupire tada se nepotrebno stvara frustracija i jos gora svesna disfunkcionalnost.

Arogantan covek smatra da sve oko njega mora da funkcionise po njegovom standardu. Da je svako odstupanje pogresno i da se treba menjati, ispravljati i kontrolisati makar i uz primenu sile. Pri tome zanemaruje cinjenicu da se sve regulise visim, univerzalnim (Bozijim) smislom koji stvara, odrzava i uskladjuje suprotnosti u pravo vreme koje mi nismo uvek u stanju da shvatimo.

U APSOLUTNO ISTOM aktivnost je nemoguca. A, posto je aktivnost ili promena sustina razvoja, ova dimenzija mora imati komplementarnu suprotnost, jer jedino one mogu stvoriti aktivnost i promenu i time omoguciti smislu (zivotu) samoobnavljanje. Zato postoji dobro i zlo, radost i tuga, sreca i nesreca, yin and yang koji stvaraju i odrzavaju jedno drugo uskladjenom interakcijom i nazimenicnoscu.
 
Poslednja izmena:
Verujem da se iz obrazlozenja Ljilji jasnije vidi da se moj post ne svodi na crkvena i politicka objasnjenja, vec na psiholoski i duhovni razvoj. Iako se takav razvoj odvija, a cesto i podstice drustvenim i politickim odnosima, on je uvek individualan.

U ranijim tekstovima sam istakla razliku izmedju raligije i duhovnosti. Razlicite religije su samo ogranicene frakcije duhovnosti. Duhovnost je univerzalni, svesni potencijal koji prevazilazi rasne, religiozne, nacionalne, klasne ili pojavne razlike, jer omogucava ljudima da prodru do sustine ili sustinskog jedinstva zivota.

I kad se sukobe ove dve etike od kojih je prva netolerantna i agresivna uvek pobedjuje ona koja dušu i srce ima sposobno za ljubav,trpljenje i žrtvu ali i za pobedu kad zatreba.

Upravo tako. Istinska duhovnost uvek izdize razumevanja da na konstruktivan nacin prevazidje razlike. Samo, to se ne moze postici jednom za svagda, vec u svakoj novoj situaciji. Zato nekad nadjacaju “sile zla”, nekad “dobra”, ali se nikad ne sme izgubiti iz vida da je sve to sastavni deo zivota ili procesa ucenja i razvoja, te mu se kao takvom ne vredi opirati. Otporom se nepotrebno trosi energija koja umanjuje sposobnost ucenja i razvoja.
 
Poslednja izmena:
sofija06;bt228388:
Verujem da se iz obrazlozenja Ljilji jasnije vidi da moj post ne zadire u institucionalnu duhovnost u vidu razlicitih religijskih shvatanja, a jos manje u politiku i drustvene odnose, vec u intimnmi, duhovni razvoj svakog pojedinca. Iako se takav razvoj odvija, a cesto i podstice drustvenim i politickim odnosima, on je uvek individualan.

Ja sam u mom ranijem izlaganju napravila razliku izmedju razlicitih religioznih institucija i duhovnosti. Razlicite religije su samo ogranicene frakcije duhovnosti. Duhovnost je univerzalni, svesni potencijal koji prevazilazi rasne, religiozne, nacionalne, klasne ili pojavne razlike jer omogucava ljudima da prodru do sustine ili sustinskog jedinstva egzistencije.



Upravo tako. Istinska duhovnost uvek izdize svesnost na visi stepen razumevanja i konstruktivnosti kojom se prevazilaze razlike. Time se stari nefunkcionalni nacin zivota i razmisljanja, koji se karakterise nemirom i patnjom zamenjuje novim, funkcionalnijim.

Ali, to se ne moze desiti jednom za svagda, posto bi se tada razvoj, a time i progres u potpunosti okonacao, vec se to desava stalno ili neprekidno, dokle god smo u ovoj dimenziji. Nekad nadjacaju “sile zla”, nekad “dobra”, ali se nikad ne sme izgubiti iz vida da je sve to sastavni deo zivota ili procesa ucenja i razvoja, te mu se kao takvom ne vredi opirati. Jer, se svakim otporom nepotrebno trosi energija koja umanjuje sposobnost ucenja i razvoja.
Uvažavam to što si rekla i slažem se sa tim ali sam hteo da iskoristim priliku i kažem svoje mišljenje u vezi sa tim što i ovom prilikom činim.Ne postoji bezbroj puteva kako se do duhovnosti stiže već je taj broj ograničen i "institucije"su se već pobrinule da ih iskoriste za svoje ciljeve:Tako imamo i na makro planu situaciju koja se sreće i kod pojedinaca.Mislim da postoji generalna podela kod ljudi po predispozicijama koje ih opredeljuju na putu ka duhovnosti kao što postoji podela na ekstrovertne i introvertne i sl.Ove razlike uočavaju se u ponašanju i karakteru na makro planu kao što se razaznaju kod pojedinaca,i usmeravaju tok istorije kao što kod pojedinca odredjuju tok individuacije tj.života.Tačno je da dijalektika njihova daje dinamiku života ali dosad bar kad god se planski neka mašinerija organizovano ustremila na samu osnovu humane etike pretrpela je poraz.Pa i kod pojedinaca kad pritisak spolja naraste preko odredjene mere čovek mobiliše snagu iznutra u odbranu svog integriteta i individualnosti.Zakon akcije i reakcije vlada i u ovoj sferi.Danas je pojedinac ugrožen i ometan moćnim sredstvima šire zajednice na putu svog razvoja ka duhovnosti posebno.Zato kad je reč o razvoju svesti i duhovnosti kod ljudi ne može se zanemariti uticaj organizovanog i planskog delovanja faktora kojim društvo oblikuje način i tok života svojih članova.
 
sofija06;bt228387:
Znaci, sinhronizacija. z:)


U svakom slucaju. Svako ima svoje specificne okolnosti/situaciju koju mora prevazici kroz drugaciji stav, razumevanje ili reakciju. Sto znaci, da se zamena starog i novog odnosi na promenu unutar nase svesti ili njen progresivniji pomak, kojim ostvarimo novu, dublju spoznaju.
Takva spoznaja nam omoguci da sagledamo i sebe i situaciju u drugacijem svetlu, tj. da shvatimo uzrok nase patnje, frustracije, nemira, itd. kao i nacina da ih otklonimo.

Veoma je znacajno shvatiti da je uzrok nase patnje uvek u nama ili nasem stavu prema okolnostima. Mi ne mozemo kotrolisati druge ljude, niti smo u stanju da uvek uticemo na vanjske promene, vec uvek na unutrasnje u vidu drugacije adaptacije i stava prema okolnostima.

Naravno, da vanjski nesklad, desfunkcionalnost ili besmisao afektira unutrasnje stanje nase svesti. Ali, o tome se i radi. Vanjski nadrazaji ili objektivne okolnosti (kao komplementarna suprotnost nasoj subjektivnosti) se nalaze u stalnoj interakciji, sto stvara svesnu aktivnost misljenja, a time i dozivljaja egzistencije.

Vanjski nesklad i disfunkcionalnot uzrokuje unutrasnji. Na taj nacin se pokrece unutrasnji proces samorazvoja koji nam omogucava dublje poniranje u nasu psihu, nas duhovni potencijal ili jasniju i dublju samospoznaju.
Mi sve izvan nas posmatramo i shvatmo kroz nas. Zato je uvek uslov janijeg sagledavanja i razumevanja svega izvan nas (okolnosti i objektivnosti) nasa dublja samospoznaja, tj. subjektivna promena ili razvoj.

Iz istog razloga unutrasnja nefunkcionalnost koja je uzrokovana spoljasnjom, ne moze se prevazici sve dotle dok se ne ostvari potreban svesni pomak ili progresivni razvoj u vidu drugacijeg, dubljeg nacina razmisljanja ili razumevanja sebe, samim tim i svega izvan sebe. Ako se preterano okupira spoljasnjom nefukcionalnoscu, tada se zanemaruje unutrasnja, a time i nacin njihovog otklanjanja ili prevazilazenja.

Misli su veoma mocne, jer stvaraju dozivljaj egzistencije, pa se i kaze: “Promeni svoje misli i promenio si svoj svet.” Ovim ne nastojim potrencirati pasivno prihvatanje svih okolnosti. Jer, postoje situacije ili okolnosti koje se mogu i trebaju menjati da bi se uspostavila duhovna ravnoteza ili ostvario mir. Ali, mogucnost kao i uspesnost takve promene je takodje uslovljenja progresivnom unutrasnjom promenom i razvojem.

Medjutim, isto tako postoje okolnosti ili situacije koje nisu u nasem vanjskom domenu uticaja. Tada je uzaludno i stetno da se opire onom sto jeste, posto nam takav stav ne dozvoljava svesni pomak ili potreban razvoj te se nepotrebno zadrzavamo u patnji i frustraciji.

Aarogantnost potice od izdvojenog dozivljaja egzistencije koji se izdvaja od viseg, sveopsteg ili univerazlog smisla zivota, te se na taj nacin zadrzava u ogranicenoj perspektivi razumevanja.

Arogantan covek smatra da zivot ili sve oko njega mora da deluje po njegovim principima ili shvatanjima i da je svako odstupanje od toga pogresno, tj. da ga je neophodno menjati, ispravljati i kontrolisati makar i uz primenu sile. Pri tome zanemaruje cinjenicu da se sve “rukovodi” visim, univerzalnim (Bozijim) smislom koji stvara, odrzava i uskladjuje sve suprotnosti u njihovo tacno utvrdjeno vreme.

U APSOLUTNO ISTOM aktivnost je nemoguca. A, posto je aktivnost ili promena sustina razvoja, ova dimenzija mora imati komplementarnu suprotnost, jer jedino one mogu stvoriti aktivnost i promenu i time omoguciti smislu (zivotu) njegovo produbljivanje ili samoobnavljanje. Zato postoji dobro i zlo, radost i tuga, sreca i nesreca, yin and yang koji stvaraju i odrzavaju jedno drugo uskladjenom interakcijom i nazimenicnoscu.

:klap: baš tako.
“Promeni svoje misli i promenio si svoj svet.”
Svako ima neki svoj način promene uslovljen najviše dotadašnjim iskustvom upakovanim u genetski datu mu kombinaciju. Ono što doživljavamo i načini na koje doživljavamo nas usmeravaju i ograničavaju. Jedan isti dogadjaj doživljen sa 15 godina, kada ga se setimo ili nas nešto pokrene, podstakne sećanje sa 30 godina i 50 godina drugačije doživljavamo te izaziva drugačije reakcije, misli...To su neke novonastale a ipak stare situacije. Važno je da svako pronadje svoj način uz pomoć ili ne okoline, već zavisno koliko je ta okolina sposobna da takav način shvati i prihvati. Ipak, sami smo najveći radnici na sebi samima.
Hvala za tekst, baš sve što mišljah i doživeh tu piše :zag:
 
Zxy, ja takodje uvazavam i cenim tvoje misljenje i drago mi je da ga iznosis. Mislim da si solidno informisan i inteligentan, pa s paznjom procitam to sto pises. Rekla bih da mi u osnovi govorimo isto, samo sto se razlicito izrazavamo.

Naravno, govorim o subjektivno-objektivnom odnosu ili odnosu pojedinac - drustvo, tj. njihovoj interakciji ili njenom uticaju na duhovni razvoj. S obzirom da je ovo opsirnija tema (a, ja trenutno ne mogu dugo ostati) nadam se da cu uskoro biti u stanju da napisem post na tu temu, koji ce ujedno biti i obrazlozenje moga gornjeg stava, tj. odgovor na tvoj komentar. Pozdrav i srecni Bozicni praznici!
 
Hvala i tebi Ljiljo. Tebi takodje mogu reci slicno kao i zxy. Cenim tvoje ucesce, a iznad svega tvoju ostroumnost i intuitivne komentare. Moj odgovor je kratak. Htela sam samo da se javim i pozelim srecne Bozicne praznike! :zskace:z:kiss:
 
Poslednja izmena:

Back
Top