Jovan Ducic: "Mnogi se ljudi tuze da im prodje ceo vek trazeci zivotu njegov smisao, koji, ako uopste postoji, i nije drugde nego u samom trazenju. Ko smisao zivota nije trazio, taj nije ziveo; ali ko ga je trazio, taj nikad nije bio dovoljno srecan.”
- Sposobnost uocavanja, trazenja i otkrivanja dubljeg, skrivrnog smisla u zivotu je dato ljudima kroz njihovu duhovnu dimenziju. Zato je duhovni razvoj svrha inkarnacije svakog coveka, jer se njime svaki covek uzdize na visi stadijum ili skalu evolucionarnog razvoja. Samim tim, zapostavljen duhovni razvoj ili neistrazivan zivot gubi svoju svrhu.
Mada se pocetak duhovnog razvoja cesto pokrece patnjom (sto je i navelo Ducica da ga asocira s nesrecnim ljudima) on je uvek put do srece. Da bi se prevazisla tama besmislene pojave, haosa, nemira i bola prouzrokovanog nerazumevanjem kompleksne zivotne situacije, neophodno je ostvariti dublji uvid kroz unutrasnje, duhovno svetlo. Takvo svetlo razotkriva skriveni smisao cime dobijamo razumevanje koje nam omogucava da uspostavljamo ponovnu ravnotezu ili ostvarujemo mir.
Medjutim, smisao zivota je bezgranicna dubina mudrosti koja ima karakteristiku neprestanog produbljivanja. Zato on nikada nije u potpunosti dostizan vec ga je neophodno neprestano otkrivati progresivnim duhovnim razvojem, dokle god se nalazimo u ovoj dimenziji. Iz tog razloga mir i sreca, ali isto tako bol i patnja (kao komplementarna suprotnost miru i sreci) imaju karakteristiku naizmenicnosti, prolaznosti i konacnosti.
Dok staro ne prodje, novo ne moze da dodje. Samim tim stari mir i sreca se zamenjuje novim, drugacijim nemirom ili bolom i patnjom, jer su oni uslov nastanka novog, drugacijeg ili kompleksnijeg mira i srece.
Dakle, smisao zivota jeste u trazenju smisla, jer se time ostvaruje progresivan razvoj ljudi koji omogucava uvid u taj smisao. Naravno, da je takav uvid uvek ogranicen. Ali, to ne nastaje iz ogranicenosti smisla ili njegovim nepostojanjem, vec iz ogranicenog razvoja ljudi.
---------------------
Predrag Miki Manojlovic: “Samoispitivanje je obavezna duhovna disciplina kojoj nema kraja.”
- Ova izjava takodje potvrdjuje gornje obrazlozenje.
----------------
MM: “I porazi su pobjede.”
- Samo ziv covek ima poraze; sto znaci da pobedjuje smrt i nastavlja da uci od zivota.
- Poraz je pokusaj; a, pokusaj nas uvek necem uci. Zato nije redak slucaj da se uspeh ostvari tek posle niza mnogobrojnih poraza.
-----------
Erih From: "Žudnja za moći nema korijen u snazi, nego u slabosti."
-Veoma tacno. Ljudi zude za onim sto nemaju ili ne osecaju. Ko ne oseca unutrasnju snagu, taj za njom i zudi. Medjutim, takva snaga se nikada ne moze ostvariti kroz spoljasnju moc, vec samo kroz unutrasnju i to negovanjem, razvojem i produbljivanjem duhovnih vrednosti.
- Sposobnost uocavanja, trazenja i otkrivanja dubljeg, skrivrnog smisla u zivotu je dato ljudima kroz njihovu duhovnu dimenziju. Zato je duhovni razvoj svrha inkarnacije svakog coveka, jer se njime svaki covek uzdize na visi stadijum ili skalu evolucionarnog razvoja. Samim tim, zapostavljen duhovni razvoj ili neistrazivan zivot gubi svoju svrhu.
Mada se pocetak duhovnog razvoja cesto pokrece patnjom (sto je i navelo Ducica da ga asocira s nesrecnim ljudima) on je uvek put do srece. Da bi se prevazisla tama besmislene pojave, haosa, nemira i bola prouzrokovanog nerazumevanjem kompleksne zivotne situacije, neophodno je ostvariti dublji uvid kroz unutrasnje, duhovno svetlo. Takvo svetlo razotkriva skriveni smisao cime dobijamo razumevanje koje nam omogucava da uspostavljamo ponovnu ravnotezu ili ostvarujemo mir.
Medjutim, smisao zivota je bezgranicna dubina mudrosti koja ima karakteristiku neprestanog produbljivanja. Zato on nikada nije u potpunosti dostizan vec ga je neophodno neprestano otkrivati progresivnim duhovnim razvojem, dokle god se nalazimo u ovoj dimenziji. Iz tog razloga mir i sreca, ali isto tako bol i patnja (kao komplementarna suprotnost miru i sreci) imaju karakteristiku naizmenicnosti, prolaznosti i konacnosti.
Dok staro ne prodje, novo ne moze da dodje. Samim tim stari mir i sreca se zamenjuje novim, drugacijim nemirom ili bolom i patnjom, jer su oni uslov nastanka novog, drugacijeg ili kompleksnijeg mira i srece.
Dakle, smisao zivota jeste u trazenju smisla, jer se time ostvaruje progresivan razvoj ljudi koji omogucava uvid u taj smisao. Naravno, da je takav uvid uvek ogranicen. Ali, to ne nastaje iz ogranicenosti smisla ili njegovim nepostojanjem, vec iz ogranicenog razvoja ljudi.
---------------------
Predrag Miki Manojlovic: “Samoispitivanje je obavezna duhovna disciplina kojoj nema kraja.”
- Ova izjava takodje potvrdjuje gornje obrazlozenje.
----------------
MM: “I porazi su pobjede.”
- Samo ziv covek ima poraze; sto znaci da pobedjuje smrt i nastavlja da uci od zivota.
- Poraz je pokusaj; a, pokusaj nas uvek necem uci. Zato nije redak slucaj da se uspeh ostvari tek posle niza mnogobrojnih poraza.
-----------
Erih From: "Žudnja za moći nema korijen u snazi, nego u slabosti."
-Veoma tacno. Ljudi zude za onim sto nemaju ili ne osecaju. Ko ne oseca unutrasnju snagu, taj za njom i zudi. Medjutim, takva snaga se nikada ne moze ostvariti kroz spoljasnju moc, vec samo kroz unutrasnju i to negovanjem, razvojem i produbljivanjem duhovnih vrednosti.