Matićev šal

Pesnik Dušan Matić nosio je šal čak i kad nije bilo hladno; to mu je bio nekakav znak raspoznavanja. I kad je umro ustanovljena je pesnička nagrada „Matićev šal“. Pesnikinja Desanka Maksimović nosila je šešir. Nakon njene smrti ustanovljena je nagrada koja jednostavno nosi njeno ime... ne znam zašto ne „Desankin šešir“... Ali dobro.

U čemu je štos?

Sedimo mi u Udruženju književnika Srbije u Beogradu, pre par godina, kad sam ušao u svet književnosti, i pojavljuje se jedna mlada pesnikinja, ružna kao grob, fizički, i totalno antipatična, duhovno. I meni kolega koji je dobro poznaje kaže kako je dobila nagradu Matićev šal tako što je popušila čolda tadašnjem prdsedniku, prdon, pardon, predsedniku žirija. I kao svi pisci to znaju, ali niko neće ništa da kaže.

I ona se pojavi među nama i zapali cigaru da bi smetala nama nepušačima. Iz usta joj izlazi duvanski dim pomešan sa kurčetinom i kurčevim dimom od našeg matorog kolege. I nešto je pitala baš mene, u stilu šta planiram za tekuću godinu. I ja ni pet ni šest velim ovako: „Treba da se ustanovi nova pesnička nagrada - Desankin šešir - pa buduća predsednica žirija traži od mene da je pokaram i da će mi srediti da je baš ja dobijem. Koleginice, šta mi savetuješ da uradim?“ Na to se svi prisutni pisci i pesnici, u stvari obične pijane budale, polomiše od smeha, a ona pocrvene kao paprika.

A taj deda što mu je popušila dođe iz toaleta sa zapišanim nogavicama i vide da se svi cepaju, ali nije ukapirao u čemu je kvaka.

I sad sam se setio toga i cepam se od smeha. Ha ha ha.
 

Back
Top