Obeshrabljujući besmisao

Ne treba mnogo mudrosti niti pak dugotrajnog analiziranja , proučavanja da se konstatuje da pogrešno živimo . Već tri decenije jarcamo za nacionalnim identitetom, iza koga duboko u nama gori naizgled sakrivena želja za velikim ličnim bogastvom ; sticanjem marifetlucima , otimačinom , razbojništvom, ubijanjem. Ova strast za matrijalnim vrednostima , način sticanja postavila je na pijedestal duhovnih vrednosti , ispod koga se moli , klanja i puzi(uzaludno , sa nikakvom srećom ), gotovo vasceli naš svet ; tako da je danas vrlina svih vrlina: neljudskost , bezčašće , nepoštenje – nečovečnost sodomsko gomorska .
Stečeno se meri gorkim suzama , jaukom i patnjama - prolivenom krvlju ! Više se niko ne pita šta je pošteno , časno , pravično , čovečno , mudro i pa i štaje ljudska sloboda , život dostojan čoveka ; svi samo pitaju koliko to staje suza, boli , prolivene krvi – čemera i jada! Nikog ne zanima kuda sve to vodi ! Da li se ide ka civilizacijskom boljitku ili pak u pakleno bezdno ! Još samo društveni marginalci raspravljaju o ispravnosti ovoga ili onoga ; još samo oni bi da sude pravično , časno , ljudski !
Gotovo sve što danas smatramo normalnim i prirodnim u nama i oko nas, formulisano je i ukorenjeno u početkom osamdesetih . Počelo se od velike ideje stvaranja nacionalnih država na temeljima srušene federacije ; a svelo se na privatizacioni stampedo na sve deuštveno i državno, koji se pretvara u kult razaranja , ubijanja , otimačine, pljačkanja u ime privatnog vlasništva i gradnje tog nedostižnog zapadnog kapitalističkog blagostanja u nacionalnoj državi .
Stvoren je nepremostiv jaz između ratnih zločinaca , profitera i političkih kriminalaca sa jedne strane , te žrtava njihovog kapitalisanja sa druge strane , koje lagano tonu u bezdno razbojničke države . Naprosto nezna se šta više boli : bestijalna pljačka , prezir prema žrtvama ili retorika koja sve to prati !
Zasigurno ovako ne može se vasceli vek, a opet nezamislive su alternative u ovom trenutku.Nema se ta pamet i njena duhovnost ! Naprosto međ žrtvama vlad mrtvilo , bezumnost , nepokretnost; rasčovečene su ! Ima se utisak da sve vide nezainteresovano, ravnodušno te sve i doživljavaju kao bezazlenu stvar !
U istoriji čovečanstva, nije se na ovaj način rob ophodio prema sebi i svom robovanju kao što se današnje društvene žrtve odnose prema sebi i svojim životima ; i ovo je nešto novo za čovečanstvo – neviđena novina , gotovo neuništiva !
 

Back
Top