Sve moje greške
Ovih dana nešto razmišljam o tome kakve sam prilike imao i kakve sam pogrešne odluke donosio.
Možete me slobodno zvati Pera Genije.
01. Negde ’84 ili ’85 prijatelj Draško D. me pita da hoću sa nekoliko kolega sa posla kupimo veliku livadu na Kopaoniku. Skoro džabe.
Neki uzmu ja ne. Kroz nekoliko godina tuda naprave put za hotel.
Nisam siguran koji. Neki uzeli pa dooobro prodali.
02. Par godina kasnije slična ponuda za Lušticu, na moru.
Ja kažem čoveče šta če mi kamenjar bez puta i vode. Došli rusi, pokupovali sve i nisu se mnogo cenjkali.
03. Početkom devedesetih prva prezentacija Rainbow usisivača u SFRJ.
Jedan mali ćelavi englez mi nudio da budem generalni zastupnik za Kosovo i Crnu Goru. Ja ga odbio. Čuj programer da prodaje usisivače. Moj prijatelj prihvatio. Posle je i Bugarska bila njegova.
Ironija: Pre par godina dam oko 2.000 € za njega, samo sam mu rekao da preskoči prezentaciju.
04. Negde tu dobijem useljenje u Australiju. Ja programer, žena med. sestra, za njih idealna kombinacija. I od toga odustanem, kao šta mi fali ovde. Ode kolega programer (i po njemu ja bio bolji) posle par godina javlja da već ima programersku firmu.
05. Već kao izbeglica u CG sredim kombinaciju Bar-Bari-kroz Italiju do Švajcarske. Imam čoveka u Švajcarskoj da me sačeka. Sve dogovoreno. Čak se i pozdravim sa svima. I vratim se iz Bara jer sam saznao da bar 6 meseci moram u nekakve izbegličke kampove.