Ti utehu cekas!

Ti utehu cekash. Ne, utehe nema:
To utehom zovu, zovi zaboravom;
Jad istinski dubok nikad ne zadrema.

Rastrzana tako medju snom i javom,
Gledajuci kako nepomicno bdije
Taj Andjo Stradanja nad tuznom ti glavom,

Ti zelish i cekash. I ne znash da nije
Ni sad ispijena ta cemerna casha,
I svrepi otrov jedne ironije;

I da ce nas vecno strashna proshlost nasha
U nemirne noci da trgne i seti,
Kao zveket lanca starog robijasha.

Surovi ce dani doci i uzeti
Svaki po svoj deo od srca sto bunca,
Sto zeli, sto moli; a ti cesh se peti;

Peti neprekidno, do kobnog vrhunca,
Golom stopom, bleda, smrzla, jadno dete
Pruzajuci ruke i vapijuc: Sunca!

I tako ti dani bez srece i mete,
Odnosec svoj deo stradanja i suza,
Kao gavrani ce kraj nas da polete,

I ne pokidavshi ni jednu od uza
Sto nas vezu i sad za proshlost, sto stoji,
Za nama i gleda nas ko Meduza.

 

[Jupiter7]

interesantno....

 

[crvene cipele]

Njegovo veličanstvo Dučić.

...I tako ti dani bez srece i mete,
Odnosec svoj deo stradanja i suza,
Kao gavrani ce kraj nas da polete,

I ne pokidavshi ni jednu od uza
Sto nas vezu i sad za proshlost, sto stoji,
Za nama i gleda nas ko Meduza..