Fetiš i mi...

‚‚... a oko mene je galama i uvek neka gužva je..‚‚ – hvala Frajlama na divnoj pesmi dok tražim izlaz iz sopstvene dubioze.
U pozadini lupa i udara Kolektiv Dubioza.. blam, blam – svaki dan sanjam autoban... i vidi se da je stomaklija uzela danak u otkucaju moje tastature. Sve ono što bih stavio na papir brka se kao muzički pravci i decenije traganja u sopstvenoj istoriji. Svi oni podrumi, dim u kosi, žuti prsti, jeka u ušima... neostvaren san....
Kupio sam šešir, eto da se pohvalim, uz njenu nesebičnu podršku i sad sam ponosan ili prepotentan sto ću deci konacno nešto ostaviti u toj teškoj reči od amaneta kada ugasim svetlo. Crn, kao noć, pod rukom kao snaga kad ona kaže ‚‚Tvoja sam‚‚ nežan kao kad zatvorim oči i topim se u zagrljaju tvoje pelerine... kao zima na plus trideset i nešto, kao znoj što ima samo vlast i posed nad mojim snovima...
SARS kaže svima nam je siva perspektiva...iz dragstora piva...
Sa šeširom sve dobija smisao... i sećanje i kafana i početak i kraj i vrućina u autu dok me ubedjuješ da te ne volim...
Posle mene ništa - pa bežim od nas, jer dodjem ti kao urok, posle mene sreće nema ... i nema tu uobraženosti niti uobrazilje... samo tuge.
Jer sanjam žipon, čipku i tamjan... violinu i krštenje u manastiru gde je istina našla svoje mesto. Ti mi kažeš – nedostajao si mi takav, sanjiv, uprljan i ispljuvan kletvama i zaklinjanjem.
Ti imaš trajnu po poslednjoj modi, ja belu košulju sa manžetnama. Tvoja stopala ponosno gaze beton. Ti si moja Dama, ja... sam ono što si snila. Kad zažmuriš jako – nestaću.
Volim te! .... i šta ćeš sad? Promašen opet, Ti ne veruješ. Zašmurim, tiho ti dahom pomazim levu stranu vrata do kljucne kosti. Tvoj miris u mom nosu, ostaje. Poljubim te u jamicu nad claviculom, publika se nasmeje glupoj izjavi, prevučem ti vrhovima prstiju preko nagih kukova, čujem uf! Znam, promašen sam, jer posle nje nema nikog i sve pesme dobijaju smisao i svi samoubijeni i dojebani pesnici dobijaju smisao – posle tebe ništa... ja u tebi.
Potom tražim smisao, sopstvenog bića, tražim se u osnovi, u životinji i priznajem sebi fetiš stopala i ubedjujem te d je opasno da nosiš otvorene cipele... jer posle mene ništa.... Možda ne znam da budem, ali odlično nedostajem...
Složićeš se da je ovo krasan tekst o mojoj veličini?! O prepotentnosti, a nema slova koje to potkrepljuje. Samo moja velika želja da kupim tvojem osmeh, da zaspiš sa njim, da dok ulazi u tebe osetiš miris bosiljka, da osetiš davanje, da kažeš ja sam najbolja od svih, zašmuriš sa osmehom i njim i kažeš... ufff!
Ja i stomaklija i kolektiv pišemo svoj stav – žvot se ne kupuje – to je san i želja i osmeh ... i fetiš!

Ich liebe dich!

Samoživ ne tražim puno... jedan osećaj, jednu želju, Arkanj, češnju i suzu ... život moj i život tvoj... Čardaš!
Zažmuri i voli život i zvezde i tren kao što ga volim ja. Ne maštaj – samo budi!
 
Ne maštaj - samo budi!...odzvanja mi u glavi dok pijem drugu kafu od jutros
i čini mi se kako bolje razumem Prevera, što je Miki smetao krov da sanja, nebo da veruje,
pravac mora se uvek podrazumevao i ne znam šta je tu sporno...S prozom sam zadnjih dana
na "vi", ne umem ništa sebi da priznam...Ne maštaj - samo budi...Aleksej od Arlekina:)
 
...Kada mi nedostajes

Mislim tudje misli
Kradem svoje vreme
Provlacim ga
Izmedju oblaka, snova,
Daljine i snega...
Kada pozelim
Da ti nedostajem
Odsanjam pesmu
Zatvorim oci
I na kaldrmi zamislim
Cvet beli.
Kada te nema
Jer tako hocu
Zaledim osmeh
U sebi kazem ime
Udahnem duboko
I pomislim
Tako mi nedostajes...


Miroslav Antic



Prva asocijacija nakon ćitanja Fetiša je ova Mikina pesma....tako sam doživela tvoje reči.:D

Prelepo napisano,kao i uvek,Aleksej....:zag:


...
 
Poslednja izmena:

Back
Top