shta me briga za naslov - Blogovi - Forum Krstarice
Prikaži RSS

justyours

shta me briga za naslov

Oceni ovaj blog
San su mi pokvarili rudari koji suodlazili na jutarnje kopanje. Iako je bilo rano ja sam izasla da prosetam do trga I udahnem koji tračak svežeg seljačkog zraka. Naši susjedi su prosipali vodu po stepenicama i ispred kuće, i poslije trljali dugom drvenom metloda poslije bude čisto. Pozdravljali se me klimanjem glave i znatiželjno gledali. Jutro je još uvijekbilo hladno, a nebo sivo-bijeli tanjur koji prekriva ovo zelenilo.
Tišina ne može se čuti ljudski glas, samo se na nekoliko trenutaka čuje lavež Lise, pa opet tišina.
Prolazila sam pored velike rijeke koja je bila zelena sa ogledalom bijele svjetlosti. Sunce nije bilo toliko visoko da od sivo-bijelog tanjura pretvori u svijetloplavi tanjur. Da je sunce bilo više rijeka, pored koje sam prolazila, bila tamnija; boje mahovine. Stigoh do mosta koji je spajao obalu sa trgom. Preko drvenog mosta hitro su prolazili ljudi koji su samo više činili da most škripi. Imali su takav izraz lica da se nisu bojali da li će se most srušiti. Prešla sam most sa izrazom lica koji se pretstavljao sigurnost, ali duboko u sebi imala sam neki osjećaj straha. Na trgu je bila velika gužva. Bio je pun ljudi koji se se cjenkali i bunili. Sa moje desne strane nalazila se pozlaćena crkva čiji me veliki toranj podsjetio na kavez za ptice. Ljudi kao jato ptica ulaze u crkvu sa tužnim izrazom lica, u odijelima crnim kao vrane. Iza crkve sotine strmnih crvenih krovova. Nešto dalje od crkve bila je kuća na čijem pragu su sjedele djevojčice poredane po veličini. Ona najveća je puhala balone koje su ostali pucale da ne bi pali na sive, osušene, prljave pločice koje kiša nije odavno isprala. Crkveno zvono je počelo zvoniti: ding, dong, ding, dong...
Baš u tom trenutku sam pogledala u nebo koji je sad postao plavi tanjur. Osjetila sam glad, pa sam pošla kući. Trg je i dalje bio pun ljudi i glasova koji su odjekivali u nedogled, a pored trga modrozelena vodena linija...
U mojoj ulici atmosfera je bila ista, osim što su se sad stepenice sijale od čistoće. Potrčala sam prema kući i baš u tom trenutku, kad sam stigla do vrata čuo se dubok glas rudara koji su pjevali svoju pjesmu. U tom trenutku je lisa zalajala jer je njeno dvoje mladunčadi otišlo dale od nje. Potrčala sam i vratila ih u naručje svoje majke. Ona je još jednom zalajala. Zalajala je ono istinski hvala.

Pošalji "shta me briga za naslov" na Facebook Pošalji "shta me briga za naslov" na Google Pošalji "shta me briga za naslov" na My Yahoo! Pošalji "shta me briga za naslov" na Live Pošalji "shta me briga za naslov" na MySpace Pošalji "shta me briga za naslov" na Twitter Pošalji "shta me briga za naslov" na Digg Pošalji "shta me briga za naslov" na del.icio.us

Kategorije
Nekategorizovano

Komentari