Nada...

Ponekad se trgnem iz vječitog sna... Podignem karte i vidim kako se...
U mojoj duši kockaju NADE...

Potrošeno sve je između nas, potrošene su riječi ljubavi, potrošene sve tvoje laži, vrtiš se u krugu suludom a posljednji kec iz rukava šuplje pada na prazan stol. Okrećem glavu ne želim se sjećati pajaca u ovom životnom karnevalu jer potrošio si cirkusantu naše poljupce nedužne, oprostiti se ne može ali ja ipak, misliti ću uvijek da ljubio si me bar toliko koliko tebe ja i sad ljubim

Nepoznati autor.
 

Back
Top