SVRHA...

[SVRHA ŽIVOTA]


Kad bih znala svrhu i cilj mog rođenja
stremila bih njemu, ne gubeći dane,
rasplinuta svuda za ciljem spasenja,
u hodu života, spoznajem mu mane...

Da li želim puno, kad tragam za mirom,
duša mi treperi za istinom žudi
hoće li mi iko pokazati kuda,
gde da krenem sada, čujete li ljudi ...


Iz grudi mi vapaj oteo se glasno
progovara glad mi za duhovnom hranom
u svom ovom mraku ja ne vidim jasno,
odgovoru težim i za belim danom...

Neznanje me ovo zatvorenom drži
istina se neda raspoznati šta je
ugarak u duši još od čežnje prži
uzeću i ovo, što mi život daje...

Uskraćena jesam za spoznaju samu
živim život lažan jer još neznam svrhu
doćiće saznanje, oteraće tamu,
doznaću ja ko sam, u životnom trku...

.
 

Back
Top