Ne volim ovaj datum.
Baš, baš ga ne volim...
Tokom svih ovih godina, retko se dešavalo, ali najlepše je bilo kad ga „preskočim“, odnosno ne pogledam u kalendar tog dana...
Ali, na poslu sam... ne mogu da ne znam datum.
I već na broj 23 se rastužim.
Želim da ne vidim, želim da se ne sećam, želim da ne znam...
Napolju sunce. Kao i onog 23. januara.
Zašto nije moguće izbaciti taj dan iz kalendara, izbaciti taj datum iz života?
Život teče svojim tokom, smenjuju se lepši i manje lepi dani, meseci, godine... svašta se dešava i menja, osim tog tupog osećaja svakog 23. januara...
Još malo, pa će doći ono doba dana kada je izašao iz kuće i više se nije vratio.
Moj tata.
Pamtim svaki trenutak od telefonskog poziva koji me je presekao, razgovora sa bratom koji je dao logično objašnjenje i mogućnost hvatanja za slamku i ako sam znala... Tačno sam znala. Od prvog trenutka.
Ne, neću da se sećam...
Idem da radim nešto... možda ću malo pobeći sve dok ne moram da napišem datum...
I tako čitavog dana...
Baš, baš ga ne volim...
Tokom svih ovih godina, retko se dešavalo, ali najlepše je bilo kad ga „preskočim“, odnosno ne pogledam u kalendar tog dana...
Ali, na poslu sam... ne mogu da ne znam datum.
I već na broj 23 se rastužim.
Želim da ne vidim, želim da se ne sećam, želim da ne znam...
Napolju sunce. Kao i onog 23. januara.
Zašto nije moguće izbaciti taj dan iz kalendara, izbaciti taj datum iz života?
Život teče svojim tokom, smenjuju se lepši i manje lepi dani, meseci, godine... svašta se dešava i menja, osim tog tupog osećaja svakog 23. januara...
Još malo, pa će doći ono doba dana kada je izašao iz kuće i više se nije vratio.
Moj tata.
Pamtim svaki trenutak od telefonskog poziva koji me je presekao, razgovora sa bratom koji je dao logično objašnjenje i mogućnost hvatanja za slamku i ako sam znala... Tačno sam znala. Od prvog trenutka.
Ne, neću da se sećam...
Idem da radim nešto... možda ću malo pobeći sve dok ne moram da napišem datum...
I tako čitavog dana...