Neću više

Verujem da ovo jeste kraj - ovakav ili onakav, ali ja to više ne mogu da podnosim!
To više nije samo ljubomora (imam li ja to, uopšte?) već i osećaj strašnog poniženja i još koječega...
Ne znam da li si, uopšte, svestan šta se događa? Ako nisi - bolje za tebe! Jedino što je apsolutno sigurno i neopozivo, to je da je ”ona tvoja” uspela. Ne, nisam se ja uplašila njenih pretnji (Ko bi?!), ali me vređa i ponižava to što čak i nakon tog ispada, između nje i mene - ti biraš nju!

Možda veruješ u to kako ti verujem...
Možda si stvarno vikend proveo na poslu. Možda danas stvarno treba da se nađeš sa sestrom. Možda si se ”slučajno” našao sa ”njom” onog dana kad me je zvala - pa sledećeg dana ponovo... Možda ti je slučajno telefon češće isključen nego uključen...
Samo, koja je verovatnoća da se sve te ”slučajnosti” spoje?

Znam te dovoljno dugo, trudila sam se da ti upoznam navike...
I ono što ti ne možeš da shvatiš: osluškivala sam te, trudila se da zaista budemo zajedno.
No, rekoh već: možda se sve ”slučajno” poklopilo. Ali uz to ide i podatak da njeni nisu tu... Znači, ti si tamo.
Ostaje mogućnost da ja grešim.
Ali i sam osećaj sumnje je previše...

Znaš, kada si nazvao, toliko sam ŽELELA da ti verujem... I možda i bih da nisi rekao kako ti je 9h - kasno! OK - ”naspavaj” se, provedi popodne sa ”sestrom i zetom”, verujem ti čak i da ne možemo da se vidimo na pola sata - nemaš vremena...
Izvini, malo je providno...
Providno je i to kako smo sinoć razgovarali i što mi sinoć nisi rekao šta si se dogovorio... (i kad - telefon je popodne bio isključen!)

Jednostavno, više ne može ovako... Ja ne mogu. Suviše me boli, suviše sumnjam, sve manje ti verujem.

Malopre sam išla gradom i plakala... Znaš li koliko to boli - osećaj da si odbačen, da je umesto tebe odabran neko drugi? i to - koji drugi?!

Ako ti voliš da lažeš - OK. Ali ono što je među nama bilo vredno, ono što sam ja smatrala ”zdravim” to je da su sve karte na stolu, da nema laži nema foliranja.
Pošto si mi i to oduzeo, ja zaista ne znam šta još ostaje?!
Dobar seks? Pa i da je savršen - suviše je retko!
Osim toga ta veza je davno napustila krevet, davno prestala da bude samo to...

Možeš joj reći da je uspela.
Ovako ili onako, ali - uspela je.
Ja dižen ruke.

Volim te, ili bar volim onu sliku o tebi koju imam... zapravo i ne znam da li je još uvek imam...
U svakom slučaju, sve ovo nije ni malo lako, ni malo jednostavno...
Ne želim to.
kada odeš i ti, neće biti ničeg lepog, ničeg stvarnog, ničeg što je samo moje...
Stvarno bih volela da znam kakvo prokletstvo nosim, stvarno me zanima gde toliko grešim?
Kod ove tvoje upalilo je to da ona, sirota, ima samo tebe...
Meni je ispod nivoa da ti pričam kako je to razlog što mi trebaš... I nije. Trebaš mi jer te volim, jer mi je lepo sa tobom, jer sam te doživljavala kao nekog strašno bliskog... Ali ja zaista nemam nikog... Aleksa i Toma nisu moja deca...
No, neću opet da plačem...
I neću da se ubijam, niti pravim bilo kakve scene...
Izvini za osećaj da trebam i ja tebi, izvini što te, uprkos svemu, tako prokleto volim...
da li si ikad pokušao da ostaviš nešto što voliš?
I nemoj...
Boli... jako boli...

Ali drugog načina nema...
Da bih ostala zdrava (ako jesam) i sačuvala onu trunčicu samopouzdanja koja se još negde skriva...
I da bih mogla da ustanem i dam sebi, svom životu, šansu da ponovo nekog volim...
Proći će vreme... znam...
I sad deluje nemoguće, jer si mi ti pod kožom...
Ali uspeću... moram uspeti...
ne postoji ništa drugo...

Da znam način da se borim za tebe - borila bih se... Ali ne znam, zaista ne znam - kako?

Ja te, ipak, samo volim... čisto, zdravo iskreno... Ostalo i ne znam.
 
Volim te, ili bar volim onu sliku o tebi koju imam... zapravo i ne znam da li je još uvek imam...

Voleti sećanje na nekoga je osećaj koji dolazi kada zaljubljenost prodje i pojavi se samo čovek ili žena sa kojim/kojom trebamo da odlučimo da li da idemo dalje ili ne.
Nekad....nekad nam drugi olakšaju odluku....:heart:
 
.

Ništa se ne dešava slučajno.
Treba verovati u poznato,mudro "ko zna zašto je to dobro".
Jer,pada samo ono što je padu i bilo sklono.

A život teče dalje...

I sa njim naše nove želje i nova nadanja.

Nastavićeš novim putem,onako kako ti je i ime..sa Smehom!:D

:heart:
 
LJILJA MMM;bt188426:
Volim te, ili bar volim onu sliku o tebi koju imam... zapravo i ne znam da li je još uvek imam...

Voleti sećanje na nekoga je osećaj koji dolazi kada zaljubljenost prodje i pojavi se samo čovek ili žena sa kojim/kojom trebamo da odlučimo da li da idemo dalje ili ne.
Nekad....nekad nam drugi olakšaju odluku....:heart:
Da... tačno tako. Olakšaju nam odluku. I uvek ispadne onako kako treba. z:)
Inače, u iznenadnom višku vremena koje se pojavilo tokom praznika - sređivala sam svoj kompjuter i gomilu koječega napisanog.
Ovo je staro 10-tak godina i čitajući te reči sinoć, nekako sam poželela da ih stavim ovde onako kako su tada zapisane.
 
lejla.al.dbuni;bt188472:
.

Ništa se ne dešava slučajno.
Treba verovati u poznato,mudro "ko zna zašto je to dobro".
Jer,pada samo ono što je padu i bilo sklono.

A život teče dalje...

I sa njim naše nove želje i nova nadanja.

Nastavićeš novim putem,onako kako ti je i ime..sa Smehom!:D

:heart:
Daaaaa..., z;)
Od tada sam "porasla" dovoljno da naučim još koješta. O životu, ljudima, željama, davanju...
i osmehu sa kojim se lakše, jednostavnije i sigurnije ide kroz život z:kiss:
 
LJILJA MMM;bt188482:
Ako si stavila na blog. Ove nedoumice i pitanja ne zastarevaju. Možda nekom i pomogne da vidi da li voli živog čoveka tj. ženu ili sećanje na zaljubljeni lik :zag:
Eh... šta mi sve "volimo"... ili mislimo da volimo.
Ili umislimo i ubedimo sebe u to. :zroll:
Sa druge strane, sa određene vremenske distance kad se glava ohladi sve izgleda drugačije, manje značajno, manje snažno i mnogo jednostavnije.
Svako iskustvo iz kojeg se nešto nauči je dobro iskustvo. Koliko god da je bolelo i koštalo.
 
Daaaaa...,
xmas_wink.gif

Od tada sam "porasla" dovoljno da naučim još koješta. O životu, ljudima, željama, davanju...
i osmehu sa kojim se lakše, jednostavnije i sigurnije ide kroz život

To je lepo, znati.
Ponovilo se ko zna koji put da posle dovoljno dugog vremena, svaka rana ipak zaraste. Vreme je Voda.
Čini mi ipak se da si tekst doradila nedavno, no to je nebitno, kad neko žensko, tako iskreno progovori bez foliranja i prenemaganja, nastaju svete nauke za onu drugu polovinu čovečanstva.
Da se tome, kroz šta si prošla ili jako dobro izmaštala, ostavi valjanog traga,
to je bitno.
 
MPMcB;bt188485:
To je lepo, znati.
Ponovilo se ko zna koji put da posle dovoljno dugog vremena, svaka rana ipak zaraste. Vreme je Voda.
Čini mi ipak se da si tekst doradila nedavno, no to je nebitno, kad neko žensko, tako iskreno progovori bez foliranja i prenemaganja, nastaju svete nauke za onu drugu polovinu čovečanstva.
Da se tome, kroz šta si prošla ili jako dobro izmaštala, ostavi valjanog traga,
to je bitno.
Sve što je vredno... a vredno je ono što zaista doživimo i ostetimo - ostavlja trag.
Čak ni vreme nije uvek relevantno... rane zarastaju onda kada za to dođe vreme. Ljubavi se završavaju onda kada smo im sami dopustili da se završe... znači prestali da maštamo, da se nadamo, želimo...
Inače, u tekstu naknadno nije izmenjena niti jedna jedina reč. Napisan je tada baš tako kako je ovde prenet (čak sam koristila "copi-paste" z:lol:)
 
Citam i komentare, i mislim da je dobro sto si tad napisala taj tekst. Ponekad covek ne moze nikome izreci ono sto misli i oseca, pa je pisanje odlican nacin da se oslobodimo pritiska, da pomognemo stvarima da oteku iz nas.
 
Marija.S.;bt188532:
Citam i komentare, i mislim da je dobro sto si tad napisala taj tekst. Ponekad covek ne moze nikome izreci ono sto misli i oseca, pa je pisanje odlican nacin da se oslobodimo pritiska, da pomognemo stvarima da oteku iz nas.
Naravno.
Papir (ili tastatura z;)) trpi sve.
I ne samo da reči koje na takav način iz sebe izbacimo čine da se osećamo bolje, nego i tako napisane i složene često nam otkrivaju ono što drugačije ne bismo znali da formulišemo sebi samima, zbog nas.
Zato je to tada i napisano... i do sada, koliko se sećam, nikad niko nije ni imao priliku da pročita.
Među jako puno ispisanih tekstova, priča, sopstvenih i tuđih doživljaja koji su se našli u mom kompjuteru... nekako sam se prvo "uhvatila" za ovo i nekako mi se učinilo da treba ovde da stoji.
 
Znas sta, najbolje je ostati svoj u svakom slucaju, pa onaj ko te voli ili ce te takvu prihvatiti ili ne...Ne vredi modifikovati se, pretvratai se, jer na kraju krajeva, on ce ipak otici za nekom drugom, radila sve ti dobro ili pogresno....a ako stvarno ode, neka je vala, ucinio ti je uslugu i to veliku....Samo mi nisu jasne te lazi, zasto mora toliko da se laze? Al ajde, valjda kukavicluk, sta drugo i griza savest.....z:poz:
 
Boze, kad se samo setim, koji je to "pakao".
Pa prebiranje po glavi, da li je moglo mozda ovako ili onako, ili se nisam dovoljno trudila...brrr...
I onda sve to slegne, strasti se smire ....vreme i samo vreme.
I onda samo oSmeh na lice, sve je prolazno :aha:


:zag: :heart:
 
Aribi;bt188605:
Znas sta, najbolje je ostati svoj u svakom slucaju, pa onaj ko te voli ili ce te takvu prihvatiti ili ne...Ne vredi modifikovati se, pretvratai se, jer na kraju krajeva, on ce ipak otici za nekom drugom, radila sve ti dobro ili pogresno....a ako stvarno ode, neka je vala, ucinio ti je uslugu i to veliku....Samo mi nisu jasne te lazi, zasto mora toliko da se laze? Al ajde, valjda kukavicluk, sta drugo i griza savest.....z:poz:
Pa to jeste tako. teoretski z:).
U suštini, kad smo zaljubljeni i kad volimo imamo i potrebu da onom drugom ugađamo, činimo mala ili veća zadovoljstva... nezavisno od toga šta dobijamo za uzvrat. To stanje, Bogu hvala, ne traja večno... Pre ili posle dođe do "buđenja" i samim tim se odnos menja.
A laži... Ovde čak nije bio u pitanju ni kukavičluk, ne verujem ni da je griža savesti. Jednostavno: odgovaralo mu je tako i nije želeo da se bilo šta promeni.
I da...potpuno je tačno da ono što je pravo - opstaje, ono drugo je i bolje da se što pre završi.
 
kamenicvet;bt188616:
Ovo je tema koja se ponavlja u vremenu,srećan je onaj koga nije dotakla.:bye:
Hmmm... zna da boli.
Ali i dalje verujem da sve doživljeno ima smisla i da svako iskustvo, koliko god da je bolno - vredi ako iz njega nešto naučimo.
Otprilike, ono što nas ne slomi, to nas ojača. I učini zrelijim, pametnijim, spremnijim da neku novu situaciju doživimo kako treba. :zag:
 
Say;bt188631:
Boze, kad se samo setim, koji je to "pakao".
Pa prebiranje po glavi, da li je moglo mozda ovako ili onako, ili se nisam dovoljno trudila...brrr...
I onda sve to slegne, strasti se smire ....vreme i samo vreme.
I onda samo oSmeh na lice, sve je prolazno :aha:


:zag: :heart:
Jeste... u početku su ta preispitivanja prilično "neprijatna"... ali dođe sve na svoje.
Zamisli onog ko se preispituje posle xx godina i lupa glavom o zid zašto je dozvolio sebi da izgubi ono što je vredelo?
Nekako više volim da budem na ovoj strani koliko god da zna da zaboli :zcool:
 

Back
Top