Gde nam je razum?!

Da li ste se ikada zapitali koliko vredi reč jednog političara? Koliko vredi jedno dato obećanje koje je izrekao prekaljeni politički "plivač"?
Imali smo nebrojeno primera koji mogu poslužiti kao odgovor na ovo pitanje, ali imamo jedan prilično svež. Naime, lider socijalista Ivica Dačić, novi zamenik predsednika Vlade Srbije (Ivica će verovatno ući i u istorijske anale kao prva osoba koja je u Srbiji imala ovu funkciju) i ministar policije, raskinuo je pređašnje potpisan dogovor sa "narodnjacima" i radikalima u vezi sa vlašću na nivou prestonice. Zašto je to učinio? Zbog pritisaka, obećanja, bolje ponude "tadićevaca", republičke vladajuće koalicije? Nije mnogo ni važno!
Bitno je to da se reč pogazila! Nisam simpatizer ni radikala, ni Koštuničine partije. Ne cenim mnogo ni socijaliste, a ni "tadićevci" me nisu baš usrećili. Dakle, trudim se da ostanem neutralan, baš kao što profesija to od mene zahteva!
Ali, boli me što se data reč u Srbiji ne poštuje! Boli me što obećanje više ništa ne znači! Ej, ljudi, nekada su se ratovi prekidali usmenom rečju! A, sada postoje ugovori - u Srbiji pravi dokaz one mudrosti "prazno slovo na papiru" - koji ništa ne znače!
E, Ivice, Ivice... Džaba si trošio mastilo! E, Vučiću, Vučiću... Koliko si god tvrdio da veruješ u Dačićevu reč, nešto se desilo! E, Borise, Borise... Zarad vlasti u Beogradu, daćeš SPS-u kolač vlasti i u Vojvodini, iako je DS tamo apsolutni pobednik!
Šta znači dato obećanje? Šta znači potpisan ugovor? Reč u Srbiji više ništa ne znači! Ono što je nekad bio simbol dostojanstva jednog čoveka, ono za šta se ranije ginulo, ono šta se nasleđivalo iz generacije u generaciju, ono što je nekad bilo važnije od novca - reč - u našoj zemlji obesmišljeno je!
Na kraju, da se razumemo, nije reč o tome ko će formirati vlast u srpskoj prestonici. Jedni ili drugi, svejedno je - bar se tako doima već godinama... Reč je o sledećem! Ono što je nekad bilo najvažnije za dostojanstvo čoveka, sada se gazi i kalja u čisto politčkoj trgovini. E, Srbijo, gde si otišla?! I gde ti je obraz?!
Gde je nama obraz, kada glasamo za ovakve ljude?!? Gde nam je razum?!?
 
Pitanja su ti na mestu, ali kuda vode u ne razum, mozda je ipak bolje da sacuvamo ovo razuma sto imamo, jer ako se zapitamo kuda ce nas onda ta pitanja odvesti?
Sta bi bilo samnom kada bi sebi svaki dan postavljao pitanje zasta sam ratovao pet godina, izbegavam politicka pitanja da bih sacuvao razum, sve ostalo je cini mi se izgubljeno. Pozdrav
 

Back
Top