Noć mi ne diraj

Ovo je moja noć
noćas mi ne gasi zvezde
jer to što vidiš na nebu
duše su mojih reči
umrlih od tuge i bola
uzalud tebe dozivajući

Treba ti dovoljno srca
da celo nebo pročitaš
zato mi noć ne diraj
noć je samo moja

Jer stih se srcem čita
oči su samo vrata
kojima kratiš put
rečima punim topline
do tvoga srca da dopru

Zato ti poklanjam svitanje
i dan što će doći
samo nek mi noć ostane
ova noć je samo moja
 
O dragi kolega
ko zna dal ona nebo i gleda
nego iskoristiti noć treba
pa preći sa reči na dela ;):D
A pesma ti je baš viteška
mislim...ganuće nežna srca
uspešan lov ti želim
ko kolezi kolega :D
 
Probudih se jutro, prelistavam blog kao da virim u tudje
biografije...Keri, tvoja nežna osećanja redovno me dotaknu,
volim mušku poeziju i ona me hrabri,- nežnih duša
još ima i ima nade za romantiku...Viva romantica...:heart:
 
Poslednja izmena:
Možda je vetar kriv što mi je kosu sasvim zamrsio te sam, nesvesno podignuvši glavu u pokušaju da razmrsim misli, pogledala u nebo.. i stala.
Tu gde malene zvezde vrežama vezanog sjaja ćute svaka u svojoj samoći, kao bezbroj puta do tada, videla sam Nas.

Kažu da je Nebo prepuno zvezda.
Nije tako.
Svaka za sebe sija, sama.
Svaka daleko od one druge.

Ponekad pokušavam da pročitam sjaj.. treperava svetlost, kao tačkice i crtice.. vanvremensko pismo, Morzeovo možda.. sad već ne znam.

Volela bih da umem da čitam Tebe.

...........................................

..deo pokidanih misli.
 

Back
Top