ZENA

Ko crven cvijet ja otvaram se nocu
u kasne sate, o ponocnom muku,
i zarki plamen prozima me cijelu,
a strasti plamte u potmulom zvuku.
Tad golo tijelo mi na mjesecini
blista kano cvijet lotosov bijeli,
i pruzam ruke u besvjesnoj strasti,
sto divlje, ludo zagrliti zeli.
Krv tvoje krvi tad u meni struji,
ti blijed se rusis poput rusevine
ja ko taman pozar dalje hrlim,
dok nova zrtva na grud mi se vine.