Vrt dobre nade

Tamo gde smo gajili sreću
U vrtu naše dobre nade
Tu gde umrsismo naše početke
Nemiri bezdan sad grade

Okovan bedemom tuge
Ovenčan iskonskim strahom
Tamo gde se rodio plamen
Sada je bezdno sa mrakom

Zidine očaja nemaju vrata
Zure neme ljubavi naše
Kula od kajanja sablasno niče
Nevera sudbinu jaše

Raskidam okove ljubomore
Prezirem sumnju što kaplje
Opraštam mudrosti, ludosti, laži
Gutam uvreda sablje

Glođem svoj rođeni ponos
Razbijam stubove straha
Sabijam nemir i nespokoj
Ljubavi dajem daha

Bezdno se skuplja, nestaje sasvim
Sobom uvlači nemire naše
Plamen sreće svetli nad vrtom
Nevere nade se plaše

U našem vrtu dobre nade
Sad samo usne još smeju da rade
 
Marija.S.;bt166007:
:klap:
Sto bi rekli: u ime ljubavi pobedis samog sebe. Da bi bio pobednik.
Predivna pesma, moje iznenadjenje ne znaci da su dosadasnje bile lose, samo ti je svaka nova pesma sve lepsa od lepse. :D

Dar poezije je što skriven pod njenim skutima možeš da budeš što god poželiš.
Ja sam izabrao da budem pobednik, tako što ću u ime ljubavi pobediti sebe - pročitala si me "na prvu" :)
Mada... u nekim danima desiće se da ovu ću pesmu pročitam "ležeći na štitu", kako reče jedan naš prijatelj sa ovih stranica.

hvala ti posebno za to "lepša od lepše" :)
 
ipetroni;bt166051:
Dar poezije je što skriven pod njenim skutima možeš da budeš što god poželiš.
Ja sam izabrao da budem pobednik, tako što ću u ime ljubavi pobediti sebe - pročitala si me "na prvu" :)
Mada... u nekim danima desiće se da ovu ću pesmu pročitam "ležeći na štitu", kako reče jedan naš prijatelj sa ovih stranica.

hvala ti posebno za to "lepša od lepše" :)

da, raspolozenja se menjaju, mozda u nekom momentu ne budes tako jak, razumem
ali seti se sta si meni rekao, onaj ko ovako razmislja moze da pobedi sve
svaki stih deluje tako duboko prozivljen i surovo iskren, i sve to uklopiti u rimu koja nije sama sebi cilj...jos jednom sve moje pohvale
 
Marija.S.;bt166061:
da, raspolozenja se menjaju, mozda u nekom momentu ne budes tako jak, razumem
ali seti se sta si meni rekao, onaj ko ovako razmislja moze da pobedi sve
svaki stih deluje tako duboko prozivljen i surovo iskren, i sve to uklopiti u rimu koja nije sama sebi cilj...jos jednom sve moje pohvale

hvala Marija
bežim od rime jer ona bez posebnog razloga ume da skrene pažnju sa reči, ponekad nehotice
ovde bi bilo previše tužno da sam je izostavio:)
 
R.Welch;bt166173:
Glođem svoj rođeni ponos
Razbijam stubove straha
Sabijam nemir i nespokoj
Ljubavi dajem daha


Ljubav jedino ovako i moze doci do "daha"
Svaka cast...Odlicnoooooooooo :)

hvala ti R! ovo "Odlicnoooooooooo :)" je bilo toliko jako da sam ga gotovo čuo :))
slažeš se da su za velika dela potrebna velika odricanja?
ko to ne može čemu onda da se nada
hedonisti, egoisti, komformisti...
mada ovo sa "rođenim ponosom" ume baš da zaboli...
ali kako da znaš gde se krije ljubav ako ne zaboli
 
ipetroni;bt166181:
hvala ti R! ovo "Odlicnoooooooooo :)" je bilo toliko jako da sam ga gotovo čuo :))
slažeš se da su za velika dela potrebna velika odricanja?
ko to ne može čemu onda da se nada
hedonisti, egoisti, komformisti...
mada ovo sa "rođenim ponosom" ume baš da zaboli...
ali kako da znaš gde se krije ljubav ako ne zaboli

Slazem se naravno...Ali velika odricanja su potrebna sa obe strane..Ako se samo jedna strana odrice...bez obzira da jacinu..ljubav jednostavno pocinje da "umire"...
Malo je danas onih koji su spremni da se odreknu i nekih ezazlenijih stvari..a da ne pricamo o ponosu i sl..:)
 
da, užasava me takav stav ljudi ma koliko mi bili bliski ili ne. Ovo je doba samoljublja, čini mi se ili sam ja zakoračio u te godine kada se to mora videti i osetiti ma koliko si "emotivno intelektualan" :) ili su jednostavno ovo godine kada se ta sebičnost više ne može sakriti.
jesu potrebna odricanja sa obe strane ali nekako se ta odricanja teško usaglase...pa rađaju nove nevolje:)
 
Glođem svoj rođeni ponos
Razbijam stubove straha
Sabijam nemir i nespokoj
Ljubavi dajem daha


pesma ti je fantasticna..ovaj stih sam izdvojila, jer mi je nekako blizak...da nisi ostavio komentar na mom blogu, ne bi znala za tebe...a to bi bila velika steta...jer, mnogo dobro pises...svaka cast
 
venera75;bt166232:
Glođem svoj rođeni ponos
Razbijam stubove straha
Sabijam nemir i nespokoj
Ljubavi dajem daha


pesma ti je fantasticna..ovaj stih sam izdvojila, jer mi je nekako blizak...da nisi ostavio komentar na mom blogu, ne bi znala za tebe...a to bi bila velika steta...jer, mnogo dobro pises...svaka cast

moram priznati da uživam kada se drugima svidi moj pogled na poeziju
hvala ti na ovim iskrenim rečima :D
 

Back
Top