TAJNE HRONIKE 14. deo 2/2

Prethodni deo:

http://forum.krstarica.com/entry.php/25642-TAJNE-HRONIKE-lična-karta-Gopodara-Elemenata-14.-deo-1-2

Sukob Elemenata



Začaranom Šumom su se pronosile čudne glasine. Stanovnici šume su se okupili pored same Morganine kolibe, gonjeni strahom.
Bobo je vikao "Nemoguće, nemoguće!"
A čarobni stanovnici su došaptavali nešto što se već odavno slutilo. Morgana je odavno naginjala tamnoj strani, a pričalo se da je potpuno prešla na tamnu stazu, i da joj nema povratka. Fejt je neutešno jecala čuvši glasine da je možda čak i Adeptus, gospodar Elementa Vazduha, kriv za magijsko slabljenje koje im se dešavalo.
U jednom su se svi složili. Sve glasine koje su dopirale do Šume su nesumnjivo ukazivale na to da su se gospodari Elemenata rasturili.
Na jednoj strani sada su bili Vatra i Vazduh, a na drugoj Zemlja i Voda.

Uskoro su se nad Šumom nadvili tamni oblaci, i počelo je da pljušti. Majka Priroda je plakala zbog sukoba svoje dece... prisećajući se skorašnjih zbivanja...

Vampiri su se približavali selu iluzara i magovi su ih čekali spremno, magovi koji će se uskoro razdvojiti, posle više milenijuma, zauvek...
Amaunet je zagušila strašno saznanje u srcu, i pripremila se za suočavanje sa prelepo-ledenim vampirima. Preobrazila se u ženu ratnicu sa zift kosom spletenom u dve ratničke pletenice, a magijski štapić joj se pretvorio u kratku i oštru sablju.

Ars Vicisti je poprimio obličje okretnog ratnika namazanog plavom bojom, dok su mu plave oči blještale nezemaljskim sjajem. U rukama nije držao nikakvo oružje, ali su mu iz dlanova izbijale vodenkasto-plave varnice. Dok je proživljavao preobražaj, pomislio je kako je njihov put krenuo potpuno naopako.
"Pogrešili smo što smo Morganu ovde doveli", pomislio je, "Susret s iluzarima je samo pojačao njena stara razočarenja i gnev".

Morgana se pretvorila u tamnoputu ženu-ratnicu, sa dugom, raščupanom kosom u koju je bilo upleteno gavranovo perje. Po licu joj je bila namazana ratnička boja, crvena kao krv, a u ruci je držala koplje sa čijeg je vrha bljeskao plamen. U njenom umu nije bilo misli, osećala je samo žeđ za uništenjem.

Nije prošlo puno vremena, a horde prelepih vampira su nasrnule na njih.
Morgana je gnevno odbacila svoje koplje, i rukama je grabila žive-nežive i trgala im udove i glave ko deca što trgaju krile nemoćnim leptirima. Jedan mladi, plavi vampir, sa dečijim očima je nemo pao na kolena i zavapio nežnim glasom "Nemojte, gospodarice, mene su naterali da idem sa njima, ja nisam hteo da postanem vampir", no već sledećeg momenta Morgana se sladila njegovim srcem koje je iščupala... "Baš zanimljivo", rekla je", Vampiri imaju ledena, ali ukusna srca"....

Ars Vicisti ih je sasipao plavičastim zrakom iz svojih dlanova, koji je od vampira stvarao bezoblične, drhvate mase, koje su se vrišteći rastvarale...

Amaunet ih je nemilice sekla, precizno, stabilno i proračunato, kao da radi neki dosadan, ali neminovan posao.
Nije prošlo puno vremena, a uskoro su oko njih ležali obezglavljeni vampiri, počupanih udova koji su se migoljili zadnjim trzajevima.
"Našli su na koga da krenu", besno je prošaputala Amaunet.
A kad se osvrnula oko sebe, videla je da se Morgana već preobrazila u sokolicu, i da napušta bojno bolje...bez pozdrava, bez osvrtanja.

***
Srebrno Jezero je prisustvovalo čudnom susretu. U zagrljaj su se stisli neobična žena tamne kose i gorućih očiju, i ratnik duge bele kose, u koga je bilo nemoguće duže gledati.
"Konačno sam ono što - jesam", rekla je Morgana, "Brate moj, odavno sam znala da iluzari i čarobnjaci ne smeju da se mešaju. Sva ta baljezganja o kosmičkoj ravnoteži i mirom među svima ću ostaviti Arsu i Amaunet... jer ja se neću smiriti dok ih sve ne satremo, i dok čitav svet ne bude - Začarana Šuma i svet čarobnjaka".

"Čitaš mi misli draga moja sestrice", zakikotao se Adeptus..."i meni je dosta tih mlakonja. Mora da se zna ko je gospodar kosmosa!"

"Gde idemo sada?" upita Morgana

"Potopiću onu prokletu Veneciju, to je prvo što ću da uradim", zaškrguta zubima Adeptus. "Idemo, draga moja sestro".
I mirno krenuše svojim putem dva bića... Jedno čudno, nadrealno lepo muško biće, oko koga se vijorila duga bela kosa, i žena gorućih očiju sa crvenkastim sjajem, u volšebno-crnoj haljini... koja je u ruci držala lance za svoje buduće žrtve...
...Vazduh i Vatra krenuše svojim putem.

NASTAVAK:

http://forum.krstarica.com/entry.php/25659-TAJNE-HRONIKE-15.-DEO
 

Back
Top