TAJNE HRONIKE 3. deo

Amaunet



Linkovi do prethodnih delova:
http://forum.krstarica.com/entry.php/25372-TAJNE-HRONIKE-1.-deo
http://forum.krstarica.com/entry.php/25376-TAJNE-HRONIKE-2.-DEO

Začarana šuma je dobila neki zloslutni oreol. Uvek su od nje zazirali ljudi; govorkalo se da su se na čudnim stazama šume mogle naći utvare, zečevi bez glave koji sumanuto trče, veštice koje oštre grančice zarad ukrašavanja svoje metle (metla je metla!!), čak i zmajevi spremni da suknu mlazeve vatre na obične smrtnike... Ali, sada je Začarana Šuma poprimila još ukletije nijanse. Umesto noćnih šumskih krikova, sad zna da zavlada neobični muk, a drveće je sumorno povilo grane, kao da želi da se zaštiti od ništavila...

Morgana se šunjala kroz šumu, da bi na kraju došla i do svoje kolibe. Muk ju je pratio...
Otvorivši vrata, u svojoj prastaroj fotelji, ugledala je usnulu šumsku vilu. Ono malo odeće što je imala bilo je iskidano, krilca klonula, a vrat joj je bio plav od ujeda strasti. U snu je istovremeno i plakala i smejala se.

Morgana uzdahnu i pozva:

"Fejt!"

Šumska vila se trgla, zamaha krilcima (iznenađujuće živahno) i uzbuđeno reče:

"Morgana... stigla sam... došla..nije te bilo...zaspala.."

"Polako, polako", Morgana reče, polagano koračajući po prostoriji punoj eteričnih isparenja od magijskog bilja.
"Danas sam dobre volje... šta se desilo?"

Fejt uzdahnu i poče:

"Uspela sam da nađem Adeptusa, i.." i tu zamuca, naglo se zacrvenevši.
Morgana prevrnu očima:

"Poštedi me ljubavnih priča. Gde je on, dolazi li ili ne?"

"Uskoro dolazi.. ali ima još par poslova da obavi."

"Znam znam", odmahnu rukom Morgana, "Lepo sam mu rekla da će taj urbani svet da mu dođe glave. A kad se setim kako je bio sladak mali dečko," Morgani zadrhta glas, "Kada je trčkarao šumom bacajući kletve na meštane...Vitlajući na neosedlanim konjima i vešući vudu lutkice o naš krov.." razneženo je uzdahnula.
"Ali, tome je došao kraj. Otišao je, i počeo da radi za one... one... ma neću ni da ih komentarišem. Ali ako želimo da magijski sredimo našu šumu, ne mogu sama, potrebna mi je njegova pomoć, i to je činjenica".

Fejt reče:

"Nisam vam još ovo rekla rekla, on ne dolazi sada ali dolazi zato..."...

U tom momentu, na vratima se začulo odlučno TUP TUP TUP lupanje.
Morganu nešto štrecnu posred srca. Znala je ko može tako odlučno da lupa na vrata. Pritrčala je vratima, i tada je Fejt prisustvovala sceni kakva se ne viđa često u Začaranoj šumi.

Morgana, duge tamne kose, u koju su se uplele grančice, i njoj vrlo slična veštica, zift crne kose koja se presijavala na mesečini, pale su jedna drugoj u zagrljaj.

"Dugo je vremena prošlo, sestro", reče nepoznata veštica.
"Da, moja Amaunet", prošaputa Morgana...

...Fejt je sve to posmatrala pitajući se koliko li to rodbine ima Morgana?

"A šta je to iza tebe"? začuđeno upita Morgana Amaunet.

Amaunet pokaza iza sebe nešto što je vukla na povocu.
"Maaa..ništa posebno", osmehnu se podjednako krvavim osmehom ko i Morgana, "Samo ulov, to je sve. I poklončić za tebe".

"Kako liče!" pomisli Fejt...

"O, hvala seko", reče Morgana, "Taman mi je falilo duhova servitora.."

"Ali taj još nije duh, još je živ", pisnu Fejt

"Ne zadugo", zakikotaše se istovremeno Amaunet i Morgana.

U međuvremenu su svi posedali oko veštičje vatre na kojoj se krčkalo nešto zelenkasto, nepoznatog porekla.

"Dobro", uzdahnu Morgana, "Vidi Amaunet. Pozvala sam Adeptusa, jer imamo problem u Začaranoj šumi. Dok je Fejt bila odsutna (Fejt se ponovo zarumene i krenu da miluje sebi vrat) malo sam se raspitala da vidim šta se to dešava. Magija Začarane Šume je u opasnosti. Neko nam ruši magijska utvrđenja, astralno nas napada, uništava talismane, blokira čarolije...a da to nisu meštani. Ljudski meštani nikad nisu imali toliko moći. Prikazuju se kao tamne utvare koje usisavaju sve pred sobom, i kojima ništa ne može odoleti. Njihova čarolija je neuhvatljiva - ne koriste ni čini, ni magične reči, ni magijske pokrete..samo ono što napadaju obliju ko tama, dok žrtva ne odumre. Ili dok se ne sruši. Ili.."

..."Dok ne klonu krila.. ili se zapale", tužno uzvrati Fejt.

"Shvatam," mirno je rekla Amaunet.
"Ne možemo dozvoliti da nam unište Začaranu Šumu", dodala je, "Ipak je to mesto gde smo odrasli i gde smo bacali prve čini... a ponekad i kletve", dodala je ispod glasa, "i onako je došlo doba kada meštani prete da satru sve magijsko, ovo nam je poslednje uporište i ne smemo ga izgubiti."

Posle reči Amaunet, svo troje se zagledalo u puc-puc-pucketavu vatru, razmišljajući o bitki koja se sprema.... dok se Amaunetin ulov previjao od straha gledajući dve veštice i veselo-tužnu šumsku vilu.




NASTAVLJA SE ...

Nastavci:

http://forum.krstarica.com/entry.php/25406-Tajne-hronike-4.-deo-1-2
http://forum.krstarica.com/entry.php/25407-Tajne-hronike-4.-deo-2-2
 
:) Dopada mi se.
Veštice, vile, magija... ooo daaaa, zaista je tako.
.....................................................................

Morrana zadrhta.. u tom trenutku je osetila da joj vreme klizi kao maleno zrno peska kroz tanak vrat pešćanika nepovratno u beskraj.
Vreme je da krene.


:)
 

Back
Top