Puritanac na glavnom trgu

Poznajem jednog puritanca koji svojem nosem para oblake.

Upravo mi je dao časnu pionirsku puritansku reč da će pokušati da bude malo manje puritanac. Malo se jogunio, i pokušavao da me ubedi da je to jako teško, ali konačno je poklekao.

Reći ću vam kako sam ga ubedio.

- Ti kao puritanac sigurno si i ženomrzac, oblakomrzac, pesnikomrzac... piččkomrzac, kurrcomrzac, šuljomrzac?...

- Da, ali kako si znao? Da li mi to piše na čelu?

- Nije bitno kako znam, važnije je kako da te odučimo od te rigidnosti.

- Baš bih voleo. Ali, da li je to moguće?

- Uradićeš sledeću stvar: ići ćeš na glavni trg u tvom gradu, sagnućeš se, poljubiti zemlju i prošaputaćeš: „Kriv sam za sve što sam uradio i što sam mislio, ali sada se kajem!”

Sledećeg dana video sam jedan novi spomenik na glavnom trgu, sjajan, od neke čudesne, meni nepoznate legure.

Rekli su mi da je neki pokajnik upravo na tom mestu poljubio zemlju i tom prilikom umro; i, gle čuda, pretvorio se u ovaj spomenik.

Jedan sasvim običan pas, više anarhista nego puritanac, u svom zanimljivom psećem životu, podigao je nogu na tek otkriveni čudesni spomenik, i zalio ga za vjeke vjekova.

Pa ti sada budi puritanac.

Puritanac = spomenik na glavnom trgu.

:rotf:
 

Back
Top