Jedna moja devojčica stanovala je na Betaniji, tamo đe se rađaju bebe; sa njenog prozora videlo se porodilište. Imala je skoro 100 kg. A ispod nje stanovale neke studentkinje, tucale se kao štuke, ma razvaljivale se od pevca. I njoj bilo krivo što se ona ne tuca sve dok mene nije nekako ulovila. A onda me dovede kod sebe... pa udri... pa udri... pa udri...
Ona onako glomazna, sisata, guzata, spora, troma; a ja brz kao voz, kad tucam tresem se kao pas kad sere... Pa ona se naguzi tako što lice okrene ka prozoru, a ja navalim da je prčim zguza. I onda počne da stenje i vrišti, dok joj moj pevac kao piton u jadu šišti.
- A-a-ah!... To-o-o!... Ijao kako si dobar!... Ijao kako je dobro!... Kako me dobro pleteš!... Udri, udri, razvali krevet, neka one studentske kurave čuju da se i ja tuccam!...
I ja šta ću, pletem, i pletem, i pletem...
I ona me u jednom momentu pita:
- Ljubavi, a u šta gledaš?
- U muvu na prozoru - odgovorih joj ja.
- A ne gledaš u porodilište?
- Ne, nego u muvu na prozoru.
- Ma gledaš u porodilište gde ću jednog dana da ti rodim bebu.
- Nećeš, srećo, ja ne svršavam u, već samo na.
- Šta-a-a?
- Dobro si čula.
I onako zvekećući je počnem da mantram kao ošinut munjom:
- Prljavi i zaraženi muškarci iscediće buđavu spermu iz svojih osušenih muda. Prljave i zaražene žene rodiće nakaznu decu iz svojih smrdljivih utroba.
I ponovih ovo nekoliko desetina puta. I začuh kako u porodilištu plače tek rođena beba. I ona ju je čula. I zaplakala je zato što nije naša.
I uhvatiše je vaginalni grčevi. I ja povuci i potegni pevca... i... isteram joj piččku iz ležišta...
I... šta je dalje bilo?
Šta vas boli piččka.
...
Ada, jadna ne bila, pošto si primila plaketu, da ti napišemo i epilog.
Dakle, idemo mi tako dva dana kasnije ulicom, držimo se za ruke, i sretnemo te tri studentkinje, njene susetkinje. I one ne mogu da veruju svojim očima. Gledaju nas i...
Prva prošaputa (pročitao sam joj sa usana):
- Je6ote, ne mogu da verujem da je Ildiko našla dečka.
A druga:
- Ko bi rekao.
A treća:
- Nije loš.
A Ildiko digla glavu, ukrutio joj se klitoris, a meni digao pevac, imao sam osećaj kao da je ceo grad naš. Ojha! Ojha! Ojha ha!...
Ona onako glomazna, sisata, guzata, spora, troma; a ja brz kao voz, kad tucam tresem se kao pas kad sere... Pa ona se naguzi tako što lice okrene ka prozoru, a ja navalim da je prčim zguza. I onda počne da stenje i vrišti, dok joj moj pevac kao piton u jadu šišti.
- A-a-ah!... To-o-o!... Ijao kako si dobar!... Ijao kako je dobro!... Kako me dobro pleteš!... Udri, udri, razvali krevet, neka one studentske kurave čuju da se i ja tuccam!...
I ja šta ću, pletem, i pletem, i pletem...
I ona me u jednom momentu pita:
- Ljubavi, a u šta gledaš?
- U muvu na prozoru - odgovorih joj ja.
- A ne gledaš u porodilište?
- Ne, nego u muvu na prozoru.
- Ma gledaš u porodilište gde ću jednog dana da ti rodim bebu.
- Nećeš, srećo, ja ne svršavam u, već samo na.
- Šta-a-a?
- Dobro si čula.
I onako zvekećući je počnem da mantram kao ošinut munjom:
- Prljavi i zaraženi muškarci iscediće buđavu spermu iz svojih osušenih muda. Prljave i zaražene žene rodiće nakaznu decu iz svojih smrdljivih utroba.
I ponovih ovo nekoliko desetina puta. I začuh kako u porodilištu plače tek rođena beba. I ona ju je čula. I zaplakala je zato što nije naša.
I uhvatiše je vaginalni grčevi. I ja povuci i potegni pevca... i... isteram joj piččku iz ležišta...
I... šta je dalje bilo?
Šta vas boli piččka.
...
Ada, jadna ne bila, pošto si primila plaketu, da ti napišemo i epilog.
Dakle, idemo mi tako dva dana kasnije ulicom, držimo se za ruke, i sretnemo te tri studentkinje, njene susetkinje. I one ne mogu da veruju svojim očima. Gledaju nas i...
Prva prošaputa (pročitao sam joj sa usana):
- Je6ote, ne mogu da verujem da je Ildiko našla dečka.
A druga:
- Ko bi rekao.
A treća:
- Nije loš.
A Ildiko digla glavu, ukrutio joj se klitoris, a meni digao pevac, imao sam osećaj kao da je ceo grad naš. Ojha! Ojha! Ojha ha!...