Rekvijem za Jutro i, Slobodu koja je zaboravila da cvjeta...

...
silueta-branko-miljkovic.jpg


...Rekvijem za Jutro i Slobodu
koja je zaboravila da cvjeta


...kako da te prebole
bijele zore
i jutra
kada svaka rana
ima i svoje sjutra
Branko mladosti naše
kako da te breze
jutarnje prebole
kad rosu otresoše i rekvijem
zapjevaše

...jedno jutro
belo
ostavi Ime Tvoje
i za Tobom podje
a kost misterije
osta da neumorno
Istinu glodje...
Branko,
mladosti naše...
 
Iduci tragom svojih misli, sjetih se jedne Brankove pjesme i nekako mi je najprimjerenije da stoji na Tvojem blogu, bas ovdje. Nadam se da se neces ljutiti...:)

Poeziju će svi pisati


San je davna i zaboravljena istina
koju više niko ne ume da proveri
sada tuđina peva ko more i zabrinutost
istok je zapadno od zapada lažno kretanje je najbrže
sada pevaju mudrost i ptice moje zapuštene bolesti
cvet između pepela i mirisa
oni koji odbijaju da prežive ljubav
i ljubavnici koji vraćaju vreme unazad
vrt čije mirise zemlja ne prepoznaje
i zemlja koja ostaje verna smrti
jer svet ovaj suncu nije jedina briga
ali jednoga dana
tamo gde je bilo srce stajaće sunce
i neće biti u ljudskom govoru takvih reči
kojih će se pesma odreći
poeziju će svi pisati
istina će prisustvovati u svim rečima
na mestima gde je pesma najlepša
onaj koji je prvi zapevao povući će se
prepuštajući pesmu drugima
ja prihvatam veliku misao budućih poetika:
jedan nesrećan čovek ne može biti pesnik
ja primam na sebe osudu propevale gomile:
Ko ne ume da sluša pesmu slusaće oluju
ali:

Hoće li sloboda umeti da peva
Kao sto su sužnji pevali o njoj?
 

Back
Top