Gorki krug

Evo, upravo odgledah i poslednju epizodu ove serije....

Nešto moram napisati dok su utisci vrući. Nagoni me nešto iznutra dok završna muzika, što se kao Dunav proteže serijom, svojom lepotom ispira gorčinu iz usta, vadi ljuto trnje iz oka, talasima nosi, ali bogme i vraća, očaj vidjenog....



Politički bezbojno i sasvim objektivno, scenarista je dao prikaz stanja nacije iz koga vonja smrad truleži, na koga se svi po malo osećamo. Budjavi zadah tamburice malo rasprše, pa violina opet skupi na tužnu gomilu. Niko od nas nije poštedjen uloge u ovoj seriji. Svi smo dobili po neku malu, beznačajnu ulogicu. Makar statiste vlastitog života.

Ljubinkin odlazak........Mladi pametni ljudi odlaze iz zemlje, ne žele dopustiti da ih svako gu.zi i razvlači po stolovima, kako i sama Ljubinka reče, jer, nemaju koverte,ali zato imaju pogrešne veze, ..Odlaze potpuno neprimećeni, pod okriljem noći, dok se u jutarnjim dolascima jedna profesorka, isto neprimećeno, muči sa ovcama.......Sve što vredi ovde je neprimećeno.
Jedino su primećeni neki papci koji nam i dalje nude šarene lilulice, presecajući crvene vrpce ispred plaćenih tv kamera..Zato se, valjda, neki gledaoci na YT čude zašto je Papak ostao u životu i kažu da je Siniša patetičan..Nije, samo, tako to ide.....Pametni su otišli i odlaze; papci nama ostaju. Neće ih niko.

Na kraju serije, scenarista daje svoje objašnjenje i vidjenje zašto je sve tako kako je...
Svi likovi su promenili svoje sudbine i živote:..neko je umro, crk'o k'o pacov pokušavajući da dokaže da je čovek, neko je ubijen, 'ladno zapaljen....Neko. slomio svoje principe i otišao u Ameriku, a, neko srce odlaskom na Novi Zeland..Drugi u Split, na Plitvice u zatvor, ..Svako je na neki način promenio svoj život., a opet, svi živimo isto. Sve je ostalo isto. I dalje neki Gagulići rade šta hoće, a papci zalizane kose, u skupim odelima, caruju. Oni ovde ostaju večni....
Na drugoj strani paralela: brat blizanac odlaskom u manastir, zakopavanjem mladog života, uspeva da opstane u životu. Kako je to moguće? Moguće je, moguće....Samo oni koji, poslednje dve decenije, nisu hteli da se iskazuju, pa, čak ni kao konobari omiljene političarske kafane, živeli su svoje živote i ostali svoji i neukaljani. Svako od nas je na svojoj koži imao barem jednu priliku da oseti šta znači korupcija, veza, vezica..... Samo oni koji stalno misle na Boga, samo oni koji znaju za ljubav prema bližnjem, nisu doživeli dahtanje za vratom i lepljive prste na sebi.

Gledajući seriju pitala sam se zašto je Siniša izgradio lik Saše kao slepog dečka. Zašto baš slepilo? Videla sam objašnjenje tek na kraju.....Udaramo glavom u zid, kao Saša, pokušavajući da ne vidimo ono što vidimo. Ne obaziremo se na krvarenja, povrede i bolove...u žarkoj želji da obnevidimo.
Ako ne vidimo ono što ne želimo, verujemo da to i ne postoji. U mraku se ne vidi Gagula, Papak, Radmiline debele koverte...
U mraku ništa od toga nema. Samo iluzije, bajke i mitovi.


A, ja nemam iluzija da bi ovo sjajno delo moglo biti odradjeno, finansirano i prikazano bez podrške nekog od Gagulića, Čajkanovića...i ostalih kako se god zvaše, i tako skupih gorke plodove u krug.. E, daa.

Vidim sviće novi dan. Tužno mi je i teško da ga sačekam sa kletvom na ustima, ali moram. Jedino to mogu učiniti zbog svih otišlih likova, zbog mladih propalih likova iz serije, iz naših života...Ne, neću biti prejaka, ni prosta. Samo ću poželeti da se jedna, samo jedna, lipa osuši.....Valjda će mi Bog oprostiti.



 

Back
Top