Trčanje

U trčanju niko nam ravan nije
Života ovog niko da se napije
U počćetku trčiš bez smisla
A posle trčiš što te muka stisla.

Trčiš da odrasteš i mudrost da te snađe
Posle lepote nekog življenja su ti slađe
Uživanja tog nekog nikad ti ne bude dosta
Ne želiš tu primiti više ni jednog gosta.

I mudrosti se nekad najedeš previše
Stomak ti često užasnom težinom diše
Tad trčanje na puženje neko više liči
Ponašanje čoveku takvo ne priliči.

Posle ti mladost pobegne u suprotnom pravcu
Izmakne ona svakom, pa i najboljem lovcu
Trčiš tako i pokušavaš sa smislom da se na početak vratiš
Ako traga ostavio nisi, stranice života ne možeš da pratiš...
 

Back
Top