Biblijsko pitanje

Danas sam kupio kartu za prevoz. Da dajem 50 dinara svaki put za kartu, a Bog zna da se nekad izgubim i da menjam prevoze k'o čarape da bih se vratio na neko poznato mesto (seljak, kazaće neko, ne zna da se snađe ovde gde je beton-geto-vozimsesaribamavektrom, i nek kaže, boli me uvo) ne bih imao pare da kupim prašak za pecivo posle dva dana. Volim da pravim mafine. U ovom prokletom Beogradu i po mleko moraš prevozom. Matorcima, iz provincije, objašnjavao sam ceo dan da mi je devojka 15 minuta prevozom od mene, i da je to blizu, za Beograd.

- Ih, pa nama treba autom 15 minuta do Šapca, šta lupaš mali!
- Čoveče, meni do prodavnice ide 74, jesi ti blesav.
- Ne lupaj, bolje da si našao neku komšinicu tu.
- Pa ona mi je skoro komšinica, naselje do mog.
- Ćuti, pametniji si.
- ...

Naravno, u busu nije naišla kontrola, naravno, ja sam baš sad otkucao kartu, naravno, za tih 50 dinara sam mogao da kupim bavarsku sa slaninom i da jedem ko čovek.
Elem, stojim u busu, naravno, sa otkucanom kartom u džepu, ostaviću je na prozoru nekom srećniku koji je bude video kad izađem. Sa sluškama u ušima, naravno. Uživam ja tu, Kvrc!, crče desna sluška. Prokletstvo! Ide mi omiljen deo pesme! Nema veze čujem na levu. Jedini problem je što čujem babe i kojekakve frikove na desno uvo, sluška nije dovoljno velika da ga zapuši, 'bem ti ušatog čoveka. Pa slušam kul bus mikstejp, ni sa čim izazvan, bedom nateran.

- Ovu nedelju cu pamtiti petak je bio lud...
- Kažem vam gospođo, Bog ne postoji! Da postoji ne bi uzeo mog Zorana, Bog da mu dušu prosti! A hrabro se borio na Kajmakčalanu...
- Gledam da ne pegliram jer nije moja šulja...
- Onaj Toma je srga od čoveka, izdrža tol'ko dana u tim uslovima...
- Neka kučka drami i viče "ubiće nas neko"...
- I taj algoritam prozilazi iz toga što je veći u odnosu na nepoznatu, kažem ja profi, a on ne sluša, i dobih 5 minus...
- U tom trenutku kreću da pucaju indijanci...
- I on meni kaže hoće nevinu...

U tom trenutku skapirah da to govori devojčica od otprilike 13-14 godina, ugasih muziku ophrvan znatiželjom u vezi s predpubertetskim problemima.

- Ja mu kažem, hoćeš, brate, nevinu?! Pa idi u 6 razred, ovo je 8, eeej, si ti lud!

Pogledah bledo nju, oličenje ogavnosti u malom detetu i njenu debelu bubuljičavu drugaricu. Uzdahnuh duboko. Vrata se otvoriše. Siđoh. Dođoh polako do prve bandere i udarih iz sve snage glavom u istu.
Svet načas dobi sasvim drugu dimenziju. I ja se zapitah.

Zašto je glista sa obe strane ista?
 
Pročitala sam. Uživala u tvojim opisima, nije važno dal sebe opisuješ, nekog
koga znaš ili jednostavno pišeš...ali pišeš, brate, za desetku.
Pozdravljam te puno, piši opet, čekam.....:super:
 

Back
Top