Možda i ona pročita 22, Rudnik

Zdravo. Ja sam šanker, po zanimanju. Po znanju bih 'ladno mogao da budem psiholog i, da sam na zapadu, zgrnem velike pare na to znanje. Zašto? Zbog toga što odlično poznajem likove koji dolaze na piće u ovaj objekat. Procenim ih još na vratima i uvek znam kome treba koju priču da složim kako bih imao što veći promet. I bakšiš, naravno. Pojedini su se već ustalili i dolaze mi po jednom nedeljno, kao kod lekara na seanse... Ja ih saslušam, priupitam po nešto, i predložim "terapiju". Ne verujete? Evo, da probamo...
Oceniću nekog ko udje ovde, a vi proveravajte...
Dakle, upravo su ušla dva para. Ovaj tip i ona mala, crna traže nekog. Ovaj par iza njih je tu sa njima. Pogledaj kako su nezainteresovani za sve ovde, stoje sa strane, na stepenicama. On je tip koji je umoran od svega, ali to sjajno krije. Kako umoran? Pa, od života, posla, drugova, ljubavi... Možda je bolja definicija da mu je dosta svega. Da, i ne zna šta hoće, odnosno, zna, ali to što ima mu ne odgovara sasvim. Kao da nije odavde, pa mu je problem da stalno dolazi i odlazi. On ne želi dolaske i odlaske, već da se stalno bude tu, a to je malo teže izvodljivo. Zato je, po malo, zbunjen i zbrkan. On bi u nekoj drugoj situaciji to lako presekao i otišao, ali u ovoj konkretnoj, to će biti teže. Suviše mnogo mu je stalo do nje. Kako, koje nje? Pa, ove što stoji pored njega... A i ona je pomalo zbunjena svim tim. Dobro, ona je žensko, pa je i normalno da se iznenadi da neko i nije baš princ na belom konju, ali žene ionako retko zalegnu na šank, te ih i ne procenjujem mnogo.
Šta bih mu savetovao? Ništa, on je od onih retkih koji se ne ispovedaju, ma koliko im je to potrebno. I od onih koji su do sada uvek, na kraju filma, odlazili sami u suton. Hoće li i sad? To zavisi od njega, on je svestan toga...
Ne veruješ? A jesi vid'o kako su se krišom poljubili? Na brzinu? Misliš da je to zato da ih neko vidi i loše proceni? Grešiš, sinak, silno grešiš. To je samo izgovor. Kako, kakav izgovor?
Ma, vidi, molim te, već petnes' minuta mi kasni smena... Evo, ga...
Zdravo, kolega, šank je tvoj. Nema problema. A, ti, slušaj, ako ne veruješ, idi pitaj ih, samo, neće ti oni priznaju. Takav smo svet, šta ćeš...
 
Svaka cast. Izuzetno jednostavna, a u isto vreme i tako snazna zivotna prica. U pravu si druze moj nepoznati. Zivot je san. Dok ga sanjamo, on vec prolazi, a mi toga nismo svesni. Cekamo i trazimo, a sve to nam je nadohvat ruke, samo treba slusati srce. Jos nesto. Voljene osobe nikada ne stare, ni osecanja. Kazu, da sve ono sto je jednom bilo, zauvek jeste. Pronalazim se malo u ovom tvom snu i iskreno bih volela da i mene neko na ovaj nacin zapamti. SAMO NAPRED.
 

Back
Top