Prepiska o arbanaskim nasiljima u Staroj Srbiji od 1898. do 1899. (5)

Srpski dobrovoljci brane svoj narod od zulumćara

Trifko komita


Trifun Trajković zvani Trifko komita sa svojim nerazdvojnim saborcem komitom Spasom Stojanovićem – livadskim, bio je jedan od najistaknutijih boraca za odbranu srpstva u Prinskom sandžaku. Oni su imali svoju komitsku četu koja je štitila Srbe od napada Arbanasa i kačaka ili im se žestoko svetila za učinjena zverstva nad srpskim stanovništvom. Ta grupa komita predvođena Trifkom imala je zadatak i da Srbe snabdeva oružjem kako bi se mogli braniti od napada arbaskih bandi. Pošto je granica između oslobođenog dela Srbije i Stare Srbije koja još bila pod Turcima bila na Prepolcu nedaleko od Podujeva (oko 50 km od Prištine) trebalo je tamo ići i iz Srbije prebacivati oružje u Prištinu.

Trifko komita je inače bio ugledan i bogat čovek, starosedeoc Prištine. Pored toga što je bio pismen po zanimanju je bio puškar - što bi danas odgovaralo zvanju preciznog mehaničara. Po pričama Đoke Pantića poznatog prištevačkog trgovca čuvena su junaštva ove grupe komita. Trifko je čak konjem ulazio u tadašnju glavnu kafanu „Evropa“ u samom centru Prištine. U crkvenim knjigama je zapisano da je ta grupa komita ubila četiri turska bega i dvadesetak vođa arbanaskih bandi koji su često zlostavljali Srbe, naročito seosko stanovništvo. Čuven je njihov obračun sa kačacima u Kačaničkoj klisuri gde su redovno pljačkali srpske trgovačke karavane koji su odlazili po robu u Solun. U tom boju ubijen o je petaestak kačaka i njihov ozloglašeni vođa Arslan Breznica. Ali komitskom pokretu i oslobađanju Stare Srbije od Otomanske vlasti govorićemo opširnije u drugim tekstovima.

Ono što je još vezano za Trifka komitu je i to da je jedan od njegovih unuka, čitav vek kasnije, sticajem okolnosti postao savetnik predsednika Srbije Slobodan Miloševića. Radi se o Zvonimiru Trajkoviću koji je u svojstvu savetnika upravo bio zadužen za problematiku Kosova i Metohije. Tako će unuk i Trifka komite gotovo sto godina kasnije vojevati neke druge bitke kako bi se Kosmet odbranio od Arbanasa. Ovo možda najbolje govori koliko se dugo vodi borba da se na Kosmetu uspostavi stabilna vlast Srbije. Stoga današnji problemi sa Šiptarima (Albancima) uopšte nisu novijeg datuma već vuku korene iz dugog ropstva Srbije pod Turcima. Oni su da bi potpuno ovladali ovim prostorima na Balkan doseljavali neka azijska plemena koja su sebe nazivali Albani odnosno Arbanasi, što se na karti Evrope iz 814 godine jasno vidi.


016-5v.jpg


Na karti Evrope strelicom obeležena Albanija sa čijih je područja Otomanska carevina naseljavala prostore nekadašnjeg Dušanovog carstva kako bi se Srbi držali pod kontrolom. Ta azijska plemena Albani, Arbanasi, Arnauti su pretežno naseljavala planinske prostore i bavila se stočarstvom.


Teško onom ko je hrišćanin!

U završnom delu prve predstavke Novaković upozorava da se Srbi pod pritiskom i stalnim alabanskom terorom godinama iseljavaju. Tako su brojna sela nekada većinski srpska, tada ostala skoro bez naših sunarodnika. O tome najuverljivije govori - bežanje, spasavanje hrišćanskih familija iz Donjeg Dola.

„U nekada velikom srpskom selu Donjem Dolu, Pećke nahije, ima sada samo 7 pravoslavnih kuća, od kojih su dve Mihaila Savića i Maksima Hristića. Arnauti zauzeše zemlje i ove dvojice i dovedoše ih do najveće nevolje. Među donjoluškim kućama najčuvenija je kuća Staniše Bogićevića, čije zemlje Arnauti takođe, žele da prisvoje, u protivnom, prete mu da ga ubiju. Kuću mu upališe i sav njegov nameštaj, stvari, izgoreše zajedno sa svom njegovom stokom. Ova ugledna, čestita porodica, koja se sastojala od 20 lica, nedavno najbogatija u okolini, dovedena je do krajnje sirotinje i više ni za hleb nemaju”.

Za sam kraj obraćanja turskim vlastima srpski poslanik u Carigradu ukazuje na novu pojavu koja zastrašuje srpsko stanovništvo.

„Jedna vrlo čudnovata navika vlada od nedavno u varoši Peći. Kada telal objavljuje kakav zvaničan glas narodu, on uvek završava rečima – Teško onome ko je hrišćanin”.

Stojan Novaković je diplomatsku notu Turskoj uputio 14. maja 1898. godine, a već 17. juna iz Carigrada izveštava dr Vladana Đorđevića, ministra inostranih dela o tome šta je preduzela otomanska vlada.


Otomani zaziru od Arbanasa

„Bio sam u Porti da pitam šta je urađeno po našoj predstavci, odnosno nasilja arbanaskih po Staroj Srbiji. Zatekavši pašu u Ministarstvu, ušao sam s njim odmah u razgovor o tome. Na moje pitanje šta je urađeno paša se izgovarao, da se još nije moglo, ali da je učinjen korak do Velikog Vezira, što znači, da mu je prevod naše note saopšten. Vezao sam predmet sa najnovijim napadima na granici našoj, kazao sam da je značajno to što su ti napadi izvršeni istovremeno sa sukobima u Beranima i da sve to dolazi od nejednakog i odviše blagog postupanja turskih vlasti spram Arbanasa. Otvoreno sam im rekao kako se turske vlasti upravo boje Arbanasa. Saopštio sam paši iz našeg iskustva, kako se arbanasko junaštvo topi kao sneg, čim se prava sila pokaže” - deo je iz pisma upućenom srpskom ministru spoljnih poslova.


Kraljevina traži podršku Evrope

Novaković očigledno prozre neiskrenost turskih zvaničnika i njihovu pokazanu želju da u kosovski vilajet pošalju veću fizičku silu, koja bi navodno, zaštitila ugroženi srpski živalj.

„Odgovorio sam da sile ima dovoljno, ali da je očevidno, kako turske vlasti imaju otvoren ili tajan nalog, da se njome ne služe, i kako ista vojska turska, koja granicu prema nama čuva, obično pomaže Arbanasima i mesto da ih sprečava, ona zajedno sa njima radi. Kazao sa mu još da je uznemirenost i razdraženost našeg naroda u Turskom Carstvu svagda širi među narod u Kraljevini i da iz Srbije taj glas ide dalje u Evropu. Pomenuću vam gospodine Ministre još nešto značajno, što sam neki dan čuo, kako se misli da se organizuje naročiti kor vojske pod nazivom Hamidovska škipetarska vojska, nalik na poznate kurdske kavaljeriske odrede. Kad se Turci razgovaraju sa Srbima, oni govore da se to sprema protiv Bugara, kada pričaju sa Bugarima, njima kazuju da se to priprema protiv Srba. Tefik-paša je to slušao sa velikom pažnjom i nije ništa poricao. Razgovor je zaključen pašinim obećanjem da će rešenje požuriti, ali je to kazao običnim apatičnim tonom i više je nego sigurno da on izbegava ulaženje u problem” - upozorio je Novaković srpskog ministra spoljnih poslova.


Perfidne igre otomanske politike

„Što je ponajgore, to je zlokobna nemoć koju osvedočavaju turske vlasti, ostavljajući nekažnjena najveća zla dela arnautska, koja se vrše pred njihovim očima” - upozorava Novaković Tefik-pašu u Carigradu

Prema diplomatskoj razmeni pisama između dr Vladana Đorđevića, ministra inostranih poslova Kraljevine Srbije i Stojana Novakovića poslanika u Carigradu, s jedne strane, predstavki i nota koje je u toku samo jedne godine uputio naš poslanik Tefik-paši, ministru spoljnih poslova otomanskog carstva, ukazujući mu na vrlo težak položaj pravoslavnog življa u Kosovskom vilajetu, očigledno je da srpske diplomate nisu gubile vreme, da su prilično ozbiljno, studiozno i preduzimljivo zastupali interese svojih sunarodnika.

Za svaku pohvalu je i činjenica što su vredno prikupljali sve podatke o stradanju pravoslavnog življa na području Kosova i Metohije, odmah to dostavljali predstavnicima otomanskog carstva i pripremali strategiju upoznavanja stranih sila sa srpskom tragedijom. U diplomatskim notama Novaković vrlo otvoreno opominje turskog ministra da će Kraljevina biti prisiljena da se za pomoć obrati evropskim državama i Rusiji, jer Turska , sultan i Velika Porta „ne haju” mnogo za pogibiju njihovih podanika u Staroj Srbiji.

„Prošle subote sam nastavio sa novim spiskom o arbanaskim nasiljima u kome se nabraja 51 novi slučaj, predao Porti i drugu notu. Pored formulisanih zahteva usmeno sam još izložio Tefik-paši naš izričit zahtev da u komisiju za izviđanje arbanaskih nasilja uđe i jedan izaslanik Srbije. Uz to, ukazao sam da bi tek time srpska Vlada bila potpunce zadovoljna, jer bi u susedne Carske Vlade videla istinitu dobru volju, da se ovo pitanje povoljno i s dobrim rezultatima raspravi. Izgledi za izašiljanje komisije prilično su povoljni, uzet je već u kombinaciju Sadedin-paša, koji sada sa delegatom crnogorskim u Beranama raspravlja vasojevićko-arbanski sukob” - nova je poruka koju je Novaković uputio Đorđeviću.
 

Back
Top