Pesma sa posvetom VII

...

Radjanje pesme


Noćas mi nedostaju
prave reči
da dovršim za tebe
započetu pesmu..
Svaka reč je mala,
kratka.nepodesna,
slaba.
A svaka misao prevelika
da bi mogla
da se objasni njom
i stane u ovu pesmu
-očigledno pretesnu.

Šta mogu sad
da učinim,
pa da pronadjem
zagubljene reči?
Kako da izvrnem
nespokojnu dušu
i urazumim
nedokazano srce,
dok gradim
ovu pesmu za tebe?

Noć je kriva...
pojavila se
zaboravljena u veremenu.
Reč po reč mrvim,
od sna otkidam,
hoću da ti rečima
naslikam čežnju.

Ti,
nastavi da spavaš
tu,u mom krevetu..
Mada si nestvaran,
veoma živo osećam
nemirno ti disanje
koje remeti
tvoj san.
Ne boj se,
senke prošlosti
ne mogu ti ništa.
One su ostale
u drugom vremenu
zauvek zaključane.
One su samo bespomoćne,
same sebe se plaše...

Ova pesma
rodiće se u osvit
novog dana,
dok bdi nad teškom,
mamurnom noći.
Za sada stražari
nad uzburkanim vodama
tvog sna,
vojnički,časno.
I pozdraviće se sa jutrom,
pametnim i treznim
koje stvari dovodi
u uobičajeni poredak
prepoznatljivo,jasno...






Ps.Still I love you,baby...


....
 

Back
Top