Slabost u meni

41b841ce3fc7.jpg



U jutro resko,
dok još se svetlost sa tamom bori,
bolna i lomna
teško koračam pognute glave.
Imam li snage, da li ću moći
da pređem sve te litice strme
i da pregazim vode nemirne.
Koliko treba još rane da peku
i zubi da pucaju od čeljusti stislih?
Koliko još treba u glavi oluja da divlja
i koliko iz srca da se otkine komada
od života odlomljenih?
I dokle tako?
Ima li smisla ova borba neprestana?
A neprijatelj?
Bez obrisa vidnih, nedohvatan..,
al’ najmoćnije bije.
O, kakvo ime nosi taj moćnik silni?
Sudbina li je ili sam đavo?
Ili samo
slabost u meni?
 
Nije slabost već samo predah u kome si jasno osetila priroda života kakva je i lepo to pesmom izrazila.
U jednom sličnom trenutku i sam napisah nešto tako:

Žudi i pati
onaj ko ne shvati
da se život ovaj
nikom ne isplati
jer, sreća se ne može da uhvati
ono što prodje više se ne vrati
kraj spreman odavno
svaki život prati.
nad glavom se svakom
Damoklov mač klati
06e6cc7779720df4975d8247d630a31ed0d1c284_m.jpg

Ovako treba sa njim,zajašiti ga :D

:D Ako uzmognem da ga dohvatim, tako velikog i moćnog, zajahaću ga, pa kud puklo!

:zcepanje:
 
Poslednja izmena od moderatora:
Ajde, ajde mila......pa navikla si na tog nevidljivog neprijatelja....i naravno da ćeš moći i morati da predješ i strme litice, i preplivaš more.....i izbegneš hridi.....Sudbina je ime i hrabrosti, i osmeha, tuge, ljubavi, sreće i slabosti a dodeljena nam je onakva kakvu možemo da izdržimo.......:heart:
 
LJILJA MMM;bt129096:
Ajde, ajde mila......pa navikla si na tog nevidljivog neprijatelja....i naravno da ćeš moći i morati da predješ i strme litice, i preplivaš more.....i izbegneš hridi.....Sudbina je ime i hrabrosti, i osmeha, tuge, ljubavi, sreće i slabosti a dodeljena nam je onakva kakvu možemo da izdržimo.......:heart:


Teret je velik, a pleća nejaka!
Kad pomislim, koliko još da teglim treba,
prođe me volja svaka...
I tako celog života?! Pa to je da kukaš do neba!


:sad2:
 

Back
Top