Prasence... :)

PRIČA O PRASETU
by ratnickiraspolozenoprase@yahoo.com

U pitanju je jedna mala pricica. Tako da ukoliko zelis da procitas pricicu, slobodno. Ukoliko ne zelis pa sta da ti radim tvoja je volja da li ces zatvoriti ovaj prozor.
Elem ide pricica:
Nekada davno, iza sedam gora, sedam mora, mnogo brda i dolina (generalan opis bi bio neka zabit Bogu iza tregera) u jednoj kucici duboko u sumi zivelo je slozno dva praseta (radnja se dogadja posle Uskrsa, trece prase su vec pojeli, ostao samo but da se susi i malo rebarca za pasulj), i oni su bili jako slozni, kao braca. Delili su sve: sapun, devojke, sapun... Ipak oni su bili razliciti po karakteru. Jedan je bio drcan, prek i uopste uzev pravi Jorksirski primerak, te je kao takav imao jako dobru prodju kod devojaka. Drugo prase nije bilo tako cool, ono je bio miran primerak, streber, stalno je nesto citao, i bio je jako dobar i fin, ali je bio jako nesiguran u sebe i nikako nije mogao da iskaze svoja osecanja. Tako je ono stalno patilo za nekim lepim devojkama pripadnicama svoje vrste kojima nije smelo da pridje ili da im kaze sta zeli. Uzalud je njegov drug iz Jorksira njemu pokazivao sta i kako treba da radi, medjutim, u teoriji sve to izgleda lepo i lako, Jorksirski rodjak je stalno menjao devojke, dok njegov rodjak nije bas bio uspesan. Zapravo nije bio uopste uspesan.
Jednoga dana u kolibu pored njih se uselila jedna devojka praseceg roda, koju su upoznali kada im je trazila soljicu secera (o.k. kasnije je dosla i po soljicu kafe, a onda je svratila i tacnu odnela). Jorksirsko prase nije reagovalo na lepotu ove devojke, dok se ono drugo prase totlano i najiskrenije zaljubilo u prvi pogled. Izgleda da je bilo zaljubljive prirode i nepopravljivi romantik.
I tako je ono , naravno posto nije mogao da joj kaze sta misli, patilo godinama. Vreme je prolazlilo, smenjivala su se godisnja doba, a prase je bilo sve tuznije i tuznije. U medjuvremenu je postalo jako dobar drug toj devojci: vidjali su se na kafama, izlazili, vozili se istim prevozom (neka kamioncina sa senom, do zla Boga prljavim) i pricali su. Jako su puno pricali. ///// koliko su pricali. Prase se naslo u veoma nezavidnoj situaciji: bio je zaljubljen, neuzvraceno (naravno da je bilo neuzvraceno kada devojka nije bila svesna toga, nikada joj nista o tome nije rekao; nije da nije probao, probao je on, onako izdaleka, zakamuflirano, e sad, sto je to toliko bilo zakamuflirano da se nije ni naziralo sta je htelo da kaze, to nema veze), njegov Jorksirski rodjak se odselio (emigrirao je u Svabiju da konobarise na Oktober Festu, a izmedju da izuci kobasicarski zanat i postao poznati gastarbajter) i ono vise nije imalo sa kim da prica o tom svom problemu. A jako ga je bolelo to sto je cesto vidjao predmet svoje pozude.
Probalo je ono nju da zaboravi. Probalo je sa nekim drugim prasicama, nije uspelo, probao je cak i sa drugim vrstama, nekim kokoskama, pernatim zivotinjama, slonicama i … nije uspevalo da zaboravi jednu jedinu koja mu se dopala mnogo godina ranije. Ostalo je da cuva onu rasparenu soljicu na komodi bez tacne koju je ta devojka uzela.
Za to vreme se ta devojka uspesno mesala sa drugim pripadnicima svoje vrste u cijim venama je teklo barem malo Jorksirske krvi. Medjutim nikada ne bi sacekala sa tim drugim pripadnicima. Nikada nije sa njima cvarke pravila, niti su se zajedno u blatu valjali. Jednostavno bi ih osurila i ostavila da leze. Medjutim ni ona nije bila srecna zbog toga. I ona je tragala za nekim svojim prasetom koje ce sa njom podeliti radost jedenja cvaraka u dvoje. Ovo je klasican slucaj zanemarivanja prave ljubavi kao i spleta losih okolnosti.
Bilo kako bilo, jednog dana, koji se ni po cemu nije razlikovao od predhodnih, nije bilo nikakvog nagovestaja nesrece, stigla je strasna vest: dosla je u sumu neka praseca brigada koja je imala za cilj da ulovi sto vise prasica za neki banket koji se odrzavao na obronku te sume. Naravno, praseca brigada je usla u ulicu Praseci Bulevar, i krenula od kuce do kuce. Najzad dosla je do kuca onog praseta i sledece kuce njegove drugarice. Posto je bila nesmotrena, devojka nije uspela na vreme da ugasi svetlo u sobi, i praseca brigada, naoruzana do zuba sa kukama za meso, satarama i krvavim keceljama oko vrata, krenula je da provaljuje u kucu te devojke. Razvalili su vrata od tora, uhvatili je za zadnji papak i izvukli napolje. Ona je kukala i plakala i molila, no iz njihovih grla je dobirao samo glasan smeh potpomognut gasovitim isparenjima od onolikih popijenih buradi piva. Prase iz susedne kuce, junak nase price, nije znalo sta da radi. Da ustukne ili da se pobije sa tom bandom prasecih tamanitelja, zarad spasenja svoje velike ljubavi i komsinice.
U ovom momentu prica se racva u dva dela. Nastavke ces pronaci ovde (oznake *.*.* i *.*.*.*.*.*)

*.*.*.*.*.*
Zapravo, prase nije uradilo nista. Brigada je odvela njegovu drugaricu, koja je kasnije pojedena na slavlju a ono je tugovalo i tugovalo i na kraju je izvrsilo ritualni harikiri sa brijacem. U lokvi krvi pored britve, stajala je razbijena stara soljica bez tacne…
Ovo je jedan od mogucih krajeva. Ukoliko ti se ne dopada vrati se na predhodni izbor.

*.*.*
Dobro. Svestan opasnosti, ipak vodjen ljubavlju za svojom drugaricom, prase je namazalo ratnicke boje, pripalilo cigaru, proverio kovrdzavost svoga repa, vezao je kuhinjsku krpu oko glave(bila je cvatnog dezena, to je kvariol opsti utisak), stavio je soljicu bez tacne za pojas, uzelo je automatsku pusku tipa AK-47, koju je sa sobom donelo iz poslednjeg rata (po raznim igraonicama zvanu "kalas, brate"), gurno je vrata svog tora i hrabro izasao napolje. Praseca brigada je bila sokirana prizorom: Prase koje stoji na zadnjim nogama, ljutitog izgleda, kovrdzavog repa, u uglu neobrijanih usana cigara, naoruzan kalasom i sa krpom oko glave.
"Odmah da ste spustili moju drugaricu, //// kune prase.
"Ha, ha, bezi bre cudno prase" rekose brigadiri.
"More brigadiri, pustite mi drugaricu" rece malo ostrije prase.
"More prase, mani se corava posla" odvratise brigadiri, malo osmehnuti, jer ih je ovo sve veoma zabavljalo.
Posle nekoliko minuta natezanja, prase repetira svoj AK, i osu paljbu po prenerazenim brigadirima. Onako u stilu Ramba. Kada se prasina slegla i suma je utonula, posle zaglusujuce buke, u tisinu, ostalo je samo zadihano prase sa kalasnjikovom sa jedne strane i uplakana mu drugarica sa druge strane. Poletela mu je u susret, cvrsto ga stegla i poljubila ga. Onako, odistinjski. Jer tada je shvatila, i ona njega voli.
Nije neophodno napomenuti da su ziveli do kraja zivota srecno i veselo. Ona je u miraz donela tanjiric one soljice koji je odnela dana kada su se upoznali.

:lol::lol::lol:
 
Prase nek meditira.

Biram trecu opciju, ovakvu- brigaderi se predomislje i puste praseta na miru,
romanticno prase obuze zelja i u noci uleti u :lol: kucicu devojke..
I razum na stranu, pun je mesec emocije nemaju kocnice..
Ubaci se vatreno pod cebe :lol: devojke i poce da je mazi.. sto preraste
u vatreni sex.. i tako uzivaju dok stignu.. nema tu potrebe za Rambom
i kalasnjikovim.. nego se kada tad praseta uhvati zelja, pa zanemari blokade. :wink:
 

Back
Top