Kako



Kako da verujem više,
Kad izdao si me?
A mislila sam da moje suze bole i tebe.
I da moj smeh te raduje isto.

Kako da se nadam
Da će sutra Sunce ponovo da zasija,
Kad sa sobom odneo si
Svu vrelinu, blještavilo svo?

Kako da se moje telo
Otvori još nekom,
Kad mislila sam da samo pod tobom umirem
I rađam se samo na rukama tvojim?

Kako da želim sutra,
Kad znam da ni sutra doći nećeš
I ni sutra neću čuti šapat tvoj?

Kako da živim još,
Kad svesna sam da prošao je san,
Kad znam da nemam te više?
 
Ma nije na svetu samo taj tvoj
ima ih još ne zna im se broj
Možda kad vidi ove pesme sklad
i divan tvoga srca poj
pojavi se iznenada..baš.sad :ok::heart::klap:
 
Koliko vidim, mislila si samo da umiresh a izdaje svake uglavnom nisu deo samo jedne priche.
Ima uvek boljih, vazznije je da prijateljstvo nije izgubljeno. Ovo je pesma iz ochaja
koja kada napisana te sputava i dobije zadatak udaljavanja.

Neznam, to shto pricham barem u meni bi tako bilo da sam je napisao.
Stvari se menjaju, pa i pisanje pesama, priche i knjige?
To se tezze menja, nekada ako postane teskoba, josh vec'om te tezzinom potopi.

;)
 
zxy;bt121631:
Ma nije na svetu samo taj tvoj
ima ih još ne zna im se broj
Možda kad vidi ove pesme sklad
i divan tvoga srca poj
pojavi se iznenada..baš.sad :ok::heart::klap:

Prevari me, Zexy!
Kaže sada će taj!
I ja čekah cele noći,
sa verom da će mi doći...
Ali, nadanje,
ludom radovanje...
A meni ostaše podočnjaci sutra! :eek:


:lol:
 

Back
Top