Htela sam da ti dam titraj svetlosti
Skriven ispod zenice
I šuštanje lišća koje slušam
Budna u nespokoju.
Htela sam da ti kažem
Da se bojim da ostanem sama
Sa nemirima svojim
I da te molim da držiš moju ruku
Dok tonem u san.
Da trzaji mog tela
Ne budu zalud,
Već da se ispune dodirima tvojim.
Htela sam da te pitam
Da li i ti želiš
Da sa mnom čekaš prve zrake svetla
Posle probdele noći.
Mukle,
Bez dodira,
Samo sa pogledima
Upijenim jedan u drugi.
U dušu,
U bit njenu.
Htela sam da plačem,
Jer znam da su to samo reči.
Puste i prazne reči.
Bez nade.
Bez traga za sobom.
Ali tmina ova uzece i njih
Pod okrilje svoje.
Nece biti traga,
Nece biti reči.
Ni nas biti nece.
Nikad..., nikad vise.