Slovenci kao domaćoni i kao gosti

Slovenci veoma retko odlaze jedni drugima u goste, izuzimajući, nedeljne posete, dece iz grada, roditeljima u selo.
I starija populacija nije imala taj običaj, sadašnja mlađa još manje.
To ne znači da oni ne vole da se druže, već imaju drugačije običaje. Komšinica komšinicu pozove na kafu u najbliži kafić, kao i komšija komšiju, ili par sa parom, tu prekoputa se nađimo za 10 minuta.
Najviše vole da se druže na kakvim izletima, planinama, rekama, Slovenac, nije vezan za kuću,ona mu služi samo za nužne potrebe, a kada ima slobodno vreme, želi da izađe iz nje, ali je veoma poželjno da izletnička tačka ima bar jednu ugostiteljsku radnju.
Od proleća pa do jeseni, u dopodnevnom vremenu puni su kafići, mladih matera, koje doguraju, svoje bebe do obližnjeg kafića, gde se sretnu sa svojim drugaricama, izmenjaju "vesti" i vrate se svaka domu svome.
Malo se druže sa "Južnjacima" ili "Čefurima" da upotrebim moderan izraz, jer ih ovi, po drugačijem običaju pozovu u svoju kuću ili stan da pokažu kakvi su domaćini.
Slovenci na to ne daju mnogo, treba ih ugostiti u njihovom "stilu" ukoliko ne želite biti kritikovani od svojega gosta. Naravno neće vas kritikovati da bi ih vi čuli ali neki drugi Slovenac će svakako čuti.
Zato ako, imate želju pozovite Slovenca u kakav, podrum vina, i ne marite, ako tamo nema one hrane koju biste vi, kod kuće pripremili, važno je da pića ima u izobilju.
Slovenac se ne boji, toliko, ciroze jetre, koliko holesterola i trigliceroida i zapamtite, imaće vas u veoma lepoj uspomeni.
 

Back
Top