Prva prodaja

Moj posao u novoj firmi nije vezan striktno za prodaju automobila, više se mlatim sa papirima, ulaznim, izlaznim fakturama, računima, kalkulacijama... što je, opet, ponajviše vezano za servis i popravku. Polako hvatamo konce (mada mene nervira i strašno se loše osećam kad ne plivam u nečemu kako treba) i sve nekako dolazi na svoje.
U salonu je lepo, ali - dosadno. Ne kupuju se automobili svaki dan, pa da ljudi dolaze i prolaze kroz salon ... neki put prođe dan, a da niko i ne uđe.
Naravno da zamenjujemo jedni druge i naravno da mi se desilo da boravim u salonu.
Tako je bilo i danas (Tanja, žena mog brata, je izlazila na kratko i pozvala me daje zamenim) kada su se na vratima pojavili stariji čovek i žena. Tanja, koja je upravo izlazila, mi je skrenula pažnju da se radi o ljudima koji su bili i dan ranije, on je bio "za" (zajedno sa mlađim muškarcem koji je došao sa njima), ali žena - protiv. Auto je nov, model je predstavljen ove godine, prvi kod nas je prodat na ovogodišnjem Sajmu automobila, normalno je da bude malo drugačiji, kao što je normalno da stariji ljudi teže nekoj klasici i onome na šta su navikli. Još je taj, koji smo imali u salou, vrlo jake zelene boje - za starije ljude malo teže za prihvatiti (mada, ne mora ništa da znači).
Brat i kolega su razgovarali sa gospodinom, koji je vrlo komunikativan i jako simpatičan čovek. Žena se malo držala po strani, jedva da je neku reč progovorila.
Slučaj je hteo da su nam jutros javili iz Beograda kako imaju kupca za zeleni auto koji je kod nas u salonu i šalju vozilo po njega. Praksa je takva da u zamenu odmah šalju drugo vozilo istog tipa. I tako se sve lepo "poklopilo", nađen je taj sivi kakav ljudi žele i ostalo je samo da sačekamo transport...
Prilikom dogovora sa ljudima oko toga kad vozilo dolazi i kada oni mogu da dođu da ga pogledaju, žena je rekla: "Moramo zvati i Aleksu!" Shvatim da je Aleksa unuk i počnem priču sa ženom oko toga da i "mi imamo Aleksu". Ona se raspitivala ko je ko u firmi i tačno joj se moglo pročitati na licu odobravanje i zadovoljstvo što smo nas troje, koje je upoznala, praktično porodica. Jako je lepo osetiti tu jednostavnu, toplu, majčinsku dušu. Saznala sam da su joj ćerke, bliznakinje, Tanjina generacija (čak se i znaju "iz viđenja", što se kaže), da pored Alekse imaju i mlađeg Lazara, a da druga ćerka ima sina i ćerkicu Katarinu. Možda zvuči blesavo, ali i pored radosti što ćemo prodati prvi auto - radovala sam se i što će ga kupiti baš ti, takvi ljudi.
Kada je stiglo transportno vozilo sa njihovim :) autom, već su bili tu Aleksa i Lazar sa mamom i tatom, a deda je stigao biciklom na istovar. Auto je uvežen u radionicu (nije čak ni opran - tolika brzina je bila kod utovara) i svi su bili tu. Da smo smišljali scenario prve prodaje, da smo zamišljali kako bi to trebalo da izgleda - ne bismo mogli bolje i lepše da zamislimo. Klinci su trčali oko auta, ulazili u njega, tata je probao sedišta, zavirivao u motor, deda podesio sedišta prema sebi, upalio motor, žene su se vrtele okolo (i baba je u međuvremenu pristigla - ovaj put nasmejana i jako lepo raspoložena), razgovaralo se i šalio kao da se svi znamo 100 godina! Sva lica nasmejana, svi lepo raspoloženi, svi srećni! Ne, zaista nije moglo biti lepše.
Jedino što je bio kraj radnog vremena i što papiri nisu sređeni (nije ni bilo kad da se sve završi), pa moraju da čekaju do sutra... Inače nam je deda, novi vlasnik, više puta ponudio neku kaparu... "nešto" da on bude siguran da će auto biti njegov! :lol: Moj brat se nasmejao i rekao nešto u fazonu: "Ne brinite, ne čekaju ljudi u redovima da svi kupe nove automobile, pa još i kod nas!", ali on bi čovek da bude siguran. Mislim da se obratio svakom od nas pojedinačno... da bi čuo kako auto neće ni ići u salon, samo ćemo ga oprati, srediti papire i može da ga vozi. Ma, sladak čovek, neviđeno! Pravi Lala, gazda u svojoj glavi... u onom predivnom značenju te reči, domaćin čovek.
Ono na šta nisam mogla a da ne pomislim, je taj predivni životni rezon: Da treba živeti punim životom bez obzira na neke kasnije godine, da treba praviti sebi zadovoljstva i znati u njima uživati.
To sam videla kod mog Laze i jako sam srećna što sam upoznala još jednog takvog čoveka. Neka im je sa srećom, neka se on i njegova baba nauživaju u vožnji i u ovom, i u nekom novom autu!
I neka svojoj deci i svojim unucima prenesu pravu, zdravu životnu logiku i sreću koju nose u sebi!
IMG_0011.jpg


PS Slika je namerno takva... ne bi bilo pošteno da se lica jasno vide.
 
Divno.......prva prodaja i još tako lepa, prijatna.....nisam sujeverna.....ali, imam osećaj.....samo sam čekala kada ćeš da dapišeš.....tj. da mi javiš.....želim vam još mnogo ovakvih prodaja :cmok2:
PS....bog te što brzo pišeš......svaka čast :heart:
 
LJILJA MMM;bt106195:
Divno.......prva prodaja i još tako lepa, prijatna.....nisam sujeverna.....ali, imam osećaj.....samo sam čekala kada ćeš da dapišeš.....tj. da mi javiš.....želim vam još mnogo ovakvih prodaja :cmok2:
PS....bog te što brzo pišeš......svaka čast :heart:
I ja nešto mislim da je to dobar znak... što su ljudi baš ti i baš takvi. ;)
Hvala na lepim željama ... :hvala:
A za pisanje? Nisam ni pročitala šta sam napisala koliko sam žurila :zcepanje:
 
Ole ole ole!!!!! Kako sam srecna!!!!
Neces verovati ja jos u mojoj glavi pokusavam da nadjem kupca za onaj majmunarnik i strasno mi je sta vam se sve izdesavalo. I sad ko novi.
Bravo!!!!!
Moram da primetim jednu sitnicu: super sto si ti bila tu u pravom trenutku. Vecina ljudi kupuje iz srca a ne iz glave.. pogotovo stvari koje nisu leb i mleko. Ta empatija sa kupcem je najvaznija.. navesti ga da se oseca kao kod kuce.. udoban i siguran... jer iskreno svima nam se zaledi kicma kad treba da nekom damo par hiljada evra ( i jos verovatno u kreditu) a prevaru su svuda oko nas.
A sitnica koju bih ja zamerila je sto niste hteli da uzmete kaparu - iz istog razloga iz kog si pricala o unucima... covek je zeleo da se oseti sigurnim a vi ste mu to uskratili. Ako hoce da da kaparu , to je vrlo u redu, znam ja da vama ne treba. Uzmite, stavite sa strane i sutra vratite. To je iznos koji potvrdjuje poverenje obema stranama.
I na kraju najlepse: ziveo Aleksa i vama i njima i dugo se vozili u novim kolima obojica!!!!!!!
Eto! Meni srce puno !

PS Ja kucam sa svih deset, al dzabe kad nemam nista u glavi :)))))))))
 
PRVA Prodaja pa auto
pa još takva mušterija, sigurno je dobear znak
Nikad još nisam video tako nešto da je loš znak
BRAVO Samo napred!
Podsetilo me na neke moje mušterije iz divnih vremena kad sam sklapao i raznosio kompjutere po Srbiji.
Ti ljudi se nezaboravljaju, samo da ih je više, ne zbog prometa nego zbog lepote života i rada sa njima.
Jeste li ćuli za knjižicu "Najveći trgovac na svetu", Og mandino
Jako mi je pomogla tih dana, preporučio bih je svakom ko trguje bilo ćim.

Čitajuči tvoj tekst, pribojavao sam se da će u zadnja dva reda svi, onako pozitivni da se predomisle. To se dešavalo i nažalost ljudi više i češće pišu o takvim stvarima
ovo je ipak to
 
Draga moja Smehuljice cestitam!!!
Kao po obicaju uopste nisam u toku....
Kada smo ljetos pricale o putu i bratovoj radnji nisam mogla predpostaviti da se radi o salonu automobila!!! Pa to je stvarno veliki posao !!! Tek sada sam ti opravdala izostanak sa plaze ;) ;) ;)
Zelim vam sretan rad i jos dosta prodatih automobila.
 
jance;bt106228:
Ole ole ole!!!!! Kako sam srecna!!!!
Neces verovati ja jos u mojoj glavi pokusavam da nadjem kupca za onaj majmunarnik i strasno mi je sta vam se sve izdesavalo. I sad ko novi.
Bravo!!!!!
Moram da primetim jednu sitnicu: super sto si ti bila tu u pravom trenutku. Vecina ljudi kupuje iz srca a ne iz glave.. pogotovo stvari koje nisu leb i mleko. Ta empatija sa kupcem je najvaznija.. navesti ga da se oseca kao kod kuce.. udoban i siguran... jer iskreno svima nam se zaledi kicma kad treba da nekom damo par hiljada evra ( i jos verovatno u kreditu) a prevaru su svuda oko nas.
A sitnica koju bih ja zamerila je sto niste hteli da uzmete kaparu - iz istog razloga iz kog si pricala o unucima... covek je zeleo da se oseti sigurnim a vi ste mu to uskratili. Ako hoce da da kaparu , to je vrlo u redu, znam ja da vama ne treba. Uzmite, stavite sa strane i sutra vratite. To je iznos koji potvrdjuje poverenje obema stranama.
I na kraju najlepse: ziveo Aleksa i vama i njima i dugo se vozili u novim kolima obojica!!!!!!!
Eto! Meni srce puno !

PS Ja kucam sa svih deset, al dzabe kad nemam nista u glavi :)))))))))
Draga moja...
Puno ti hvala... za sve, a najviše za to tvoje veliko, lepo i čisto srce!
Kupac za majmunarnik bi mi i dalje dobro došao - sad definitivno hoću da ga prodam i rešim neke druge probleme (da ne kažem zaostale dugove). Dakle - samo ti traži ;).
A ovo je neka druga priča... Moj brat je privatnik od 1997., zaiste lepo i dobro radi, zaista mu je posao postavljen na zdravim temeljima (nije nam tata ostavio par desetina/stotina hiljadarki da se deca igraju i "probaju" - pa ako uspeju super, ako ne, nema veze), ja sam pokušala da pronađem neki svoj put i izgradim sopstvenu priču. Nije išlo... idemo dalje. Važno da je bar neko u porodici uspeo ;) - lako ćemo se preorjentisati ;)
Edit. Ispravili smo i grešku sa avansom... Na papire ćemo malo pričekati, pa da čovek bude siguran ;)
 
Poslednja izmena:
MPMcB;bt106229:
PRVA Prodaja pa auto
pa još takva mušterija, sigurno je dobear znak
Nikad još nisam video tako nešto da je loš znak
BRAVO Samo napred!
Podsetilo me na neke moje mušterije iz divnih vremena kad sam sklapao i raznosio kompjutere po Srbiji.
Ti ljudi se nezaboravljaju, samo da ih je više, ne zbog prometa nego zbog lepote života i rada sa njima.
Jeste li ćuli za knjižicu "Najveći trgovac na svetu", Og mandino
Jako mi je pomogla tih dana, preporučio bih je svakom ko trguje bilo ćim.

Čitajuči tvoj tekst, pribojavao sam se da će u zadnja dva reda svi, onako pozitivni da se predomisle. To se dešavalo i nažalost ljudi više i češće pišu o takvim stvarima
ovo je ipak to
Pa u salonu automobila, jedino to i može da se proda/kupi ;).
Šalu na stranu, servis nam, Bogu hvala, lepo radi, ali ovo je novi sgment, nova priča... i vrlo je važno da to krene.
 
pota;bt106232:
Draga moja Smehuljice cestitam!!!
Kao po obicaju uopste nisam u toku....
Kada smo ljetos pricale o putu i bratovoj radnji nisam mogla predpostaviti da se radi o salonu automobila!!! Pa to je stvarno veliki posao !!! Tek sada sam ti opravdala izostanak sa plaze ;) ;) ;)
Zelim vam sretan rad i jos dosta prodatih automobila.
Eh... kako sam ja želela da se nađem baš na toj plaži ovog leta... sa tobom u društvu. Ali... slučaj je hteo da ispadne drugačije.
Mislila sam da sam već sve udavila tom pričom i da svi znaju šta se to u mojoj najbližoj okolini dešava (servis se iselio iz mog dvorišta, iznajmljen, izgrađen, opremljen nov prostor za proširenje posla ali i delatnosti.
Drago mi je da si mi opravdala izostanak... ali se iskreno nadam da ću što pre stvoriti priliku da ga nadoknadim :heart:
 
smeh;bt106251:
Draga moja...
Puno ti hvala... za sve, a najviše za to tvoje veliko, lepo i čisto srce!
Kupac za majmunarnik bi mi i dalje dobro došao - sad definitivno hoću da ga prodam i rešim neke druge probleme (da ne kažem zaostale dugove). Dakle - samo ti traži ;).
A ovo je neka druga priča... Moj brat je privatnik od 1997., zaiste lepo i dobro radi, zaista mu je posao postavljen na zdravim temeljima (nije nam tata ostavio par desetina/stotina hiljadarki da se deca igraju i "probaju" - pa ako uspeju super, ako ne, nema veze), ja sam pokušala da pronađem neki svoj put i izgradim sopstvenu priču. Nije išlo... idemo dalje. Važno da je bar neko u porodici uspeo ;) - lako ćemo se preorjentisati ;)
Edit. Ispravili smo i grešku sa avansom... Na papire ćemo malo pričekati, pa da čovek bude siguran ;)

Hhahaha sad me nasmeja.. secam se jednog naseg poslovnog prijatelja kome je sin trazio jedno 100.000 maraka, tada,,, da pokusa nesto... eto da se snadje...
Ovaj mu rekao : Ja da imam sto soma ne bih nista pokusavao, skrstio bih ruke i krckao parice polako do kraja zivota :rotf::rotf::rotf:
 
jance;bt106532:
Hhahaha sad me nasmeja.. secam se jednog naseg poslovnog prijatelja kome je sin trazio jedno 100.000 maraka, tada,,, da pokusa nesto... eto da se snadje...
Ovaj mu rekao : Ja da imam sto soma ne bih nista pokusavao, skrstio bih ruke i krckao parice polako do kraja zivota :rotf::rotf::rotf:
Joj... strašno.
Ali... imam komšije, dva muškarca pozne tridesete, početak četrdesetih... roditelji penzioneri, ali otac i dalje nešto "mulja" i ima neku firmu, a oni mrcine - da ne veruješ! Moj brat kaže: "Žao mi da tučem decu... Al' onda se setim mog komšije i njegovih sinova, pa ruka sama krene! :zcepanje:"
Inače, komšija je bio na pravom mestu u pravom trenutku. I tako došao do novca (koji se većinom potrošio). Gledajući preko zida u brata kako i koliko radi - nije skrivao odobravanje uz obavezan komentar na račun svojih sinova.
Da priča bude kompletna, kad je brat dovezao novi auto, onaj mlađi je već sledećeg dana došao da ga pita za posao: Zamislio je dečko sebe da sedi u salonu i prodaje automobile! :zcepanje:
 

Back
Top