ZLA NOC - Desanka Maksimovic

desankazlanoc.gif
 

desanka_maksimovic.jpg


Žene su uranile pre sunca i ptica
dok pšenica još pod maglom spava
i odškrinule vrata hlebarnica.
Žene su stale kraj punih naćava.

Oterale su nedostojne želje,
zaboravile na sve ružne zbore,
kao vodeničar kada žito melje,
kao orač kad izađe da ore.

Po kosi im palo sitno cveće belo,
stoji svaka ispod mladog venca.
Seju, seju, a srce ih odnelo
do kćeri malene, do sina prvenca.

Opijene mirisom brašna, često
one se nasmeše, prestanu da gnetu
čini im se ne tiču rukom testo,
već njivu svu u rodu i cvetu.

Žene su uranile pre sunca i ptica,
pre zore što beži, beži žuboreći,
širom se otvorila vrata hlebarnica
mirišu pečeni hlebovi iz peći.

Na tople hlebove žena spusti dlane
i na zenice joj pada sena:
Blagosti neke naiđu vremena,
hlebom jednim neka se plemena nahrane!

Neprijatelju hleb naš neka stane
u grlu kao gorka oskoruša!
Trenutak, tren još pa će i da svane.
Žena s praga ptice u voćnjaku sluša.​

Srce Desankino, najprostranije i najplemenitije srce,
neštedimice se poklanjano svima,
nije se trošilo, već se širilo i bogatilo od toga davanja.

~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~~
:klap:Divno oslikana pesma.:klap:
 

Back
Top