Huuuuh... što rekla ona Domanovićeva strina.
Vlast je čudna stvar.
U mom kraju ima svega...Lepota Božja.
Imamo i planinu i ravnicu. I planinski i seoski turizam. Banje i šume.
Stoku i voće.
Malinu i kupinu.
Šljivu na grani i u kazanu.
Pršutu i slaninu.
Miholjsko leto.
Debele čvarke i svetski poznat duvan čvarak.
I festival istih u Miholjsko leto!
Tešnjar u vrelo leto.
Banje u proleće.
Planine u zimu.
Lepe ljude i manje lepe.
Seljake i direktore.
I pored sve te lepote, mi nemamo ni za leba. Zašto???
Gledam ga ko i svaki dan. Kao završio '' za automehaničara''. Možda nije gramatički ispravno, ali tako se kaže u mom kraju.
Kravatica, nova kolica i nova ribica... da izvinete. I pravo u fotelju.
A i onaj... Dva zuba u glavi. Dva padeža u ustima. I on bi hteo... A ko će da ti bere malinu, zemljače?!
Svi hoće pozicije. Svi hoće da vladaju.
A dok svi vladaju... Grad pada po gradovima i selima, jer nema raketa za odbranu.
Voće nema ko da bere.
Imanja u korovu.
Banje i planine zapuštene. Ili po njima šetaju tajkuni, a pošten svet tu ne sme ni nos da promoli.
Ono malo seljaka što je ostalo gleda u svoje ispucale ruke ... i ispucalu zemlju.
Naveče se okupljaju u sobi i gledaju zatupljujuće vesti. Opet isto. Stalno isto. I sve tako.
Huuuuuuuh!, reče baba i ode da legne.
Sutra valja poraniti i opet praviti belu pogaču crnim rukama.
Vlast je čudna stvar.
U mom kraju ima svega...Lepota Božja.
Imamo i planinu i ravnicu. I planinski i seoski turizam. Banje i šume.
Stoku i voće.
Malinu i kupinu.
Šljivu na grani i u kazanu.
Pršutu i slaninu.
Miholjsko leto.
Debele čvarke i svetski poznat duvan čvarak.
I festival istih u Miholjsko leto!
Tešnjar u vrelo leto.
Banje u proleće.
Planine u zimu.
Lepe ljude i manje lepe.
Seljake i direktore.
I pored sve te lepote, mi nemamo ni za leba. Zašto???
Gledam ga ko i svaki dan. Kao završio '' za automehaničara''. Možda nije gramatički ispravno, ali tako se kaže u mom kraju.
Kravatica, nova kolica i nova ribica... da izvinete. I pravo u fotelju.
A i onaj... Dva zuba u glavi. Dva padeža u ustima. I on bi hteo... A ko će da ti bere malinu, zemljače?!
Svi hoće pozicije. Svi hoće da vladaju.
A dok svi vladaju... Grad pada po gradovima i selima, jer nema raketa za odbranu.
Voće nema ko da bere.
Imanja u korovu.
Banje i planine zapuštene. Ili po njima šetaju tajkuni, a pošten svet tu ne sme ni nos da promoli.
Ono malo seljaka što je ostalo gleda u svoje ispucale ruke ... i ispucalu zemlju.
Naveče se okupljaju u sobi i gledaju zatupljujuće vesti. Opet isto. Stalno isto. I sve tako.
Huuuuuuuh!, reče baba i ode da legne.
Sutra valja poraniti i opet praviti belu pogaču crnim rukama.