Kad bi ti čovječan bio,
oči bi moje upaljene sjale danju i noću,
I uperene bi tako bile u tebe da bi sav blistao,
kao onaj što se okrunio bio u sunčevim plamenom....
Kad bi ti čovječan bio, moja usta bi voće bila...
za tvoju žeđ, i za tvoj san muzika ljubavna,
svečanost utjehe za tvoje nježnosti...
Kad bi ti čovječan bio, ja bih ti bila igračka djetinja,
oružje za tvoj rat, flauta u poznim ljetima
koja bi pjevala obredu vrlo bliskom smrti....
Kad bi ti čovječan bio, O, Odabrani,
ja bih sve bila u tvome postojanju....
Ali sam ništa . . .
Nisam drugo nista već ova žudnja neodoljiva za tobom....
I mislim, kad bi ti čovječan bio,
da bi ruke moje živjele vezući nježnost i svilu,
da ti prinesu haljine čudesne legende i snove iz bajke o ljubavi vecnoj.....
(copy)
