Jedan covek i njegov sin su jednog dana isli sumom. Odjednom,decak zape i osecajući bol kriknu: "Ahhh!" Iznenada, cu glas koji je dolazio s planine: "Ahhh!" Znatizelja ga obuze pa dreknu: "Ko si ti?" Ali, odgovor koji dobi bese: "Ko si ti?" Ovo ga naljuti, pa ponovo dreknu: "Kukavico!" Glas odgovori: "Kukavico!" Decak pogleda oca i upita ga: "Tata, sta se ovo desava?" "Sine", reče otac, "obrati pažnju." Tada otac viknu: "Divim ti se!" Glas odgovori: "Divim ti se!" Otac ponovo uzviknu: "Predivan si!" Glas rece: "Predivan si!" Decak je stajao iznenadjen, ali jos uvek ne shvatajuci sta se desava. Otac mu objasni: "Ljudi ovo zovu 'eho'. Ali, to je ustvari 'zivot'. Zivot ti uvek vraca ono sto ti dajes. Zivot je ogledalo tvojih dela. Zelis li više ljubavi, podaj vise ljubavi. Zelis li vise dobra, podari vise dobra. Zelis li razumevanje i postovanje, tada razumevaj i sam postuj. Ako zelis da ljudi budu strpljivi s tobom i da te respektuju, tada i ti budi strpljiv s ljudima i respektuj ih. Ovo pravilo odnosi se na svaki aspekat zivota. Zivot ti uvek vraca ono sto dajes. Tok tvoga zivota nije slucajnost, on je ogledalo tvojih dela."