Zivjeti svoj san , znaci imati sve u zivotu o cemu mastas.Dosegnuti do samog vrha, ispuniti svoje ciljeve, biti gospodar samog sebe.
Vec u djetinjstvu radja se zelja da postanemo mocni , da budemo uspjesni.Gajimo nadu da cemo biti slavni.Ucimo jer su nam drugi tako rekli, a knjigu smatramo najvecim neprijateljem , kao da znamo da i uz njenu pomoc necemo postici mnogo.
Vise nije bitno znanje, danas se cjene druge vrjednosti .
Ali cak i onda , kada ispunimo san, shvatimo da nesto nedostaje.
Ponekad mi se cini kao da stojim u prepunoj sobi i vristim na sav glas, ali se niko ne osvrce!
Stvari oko mene desavaju se previse brzo , a ja nemam snage da ih zaustavim.
Stojim bespomocno i gledam svoj zivot kako prolazi pored mene uzurbanim koracima, ne pitajuci za adresu na kojoj bi trebao da stane.
Cesto me muci pitanje zasto uvjek zelimo vise i zasto smo nezadovoljni sopstvenim izborima ?!
Da li je u nasoj prirodi potreba da poput lesinara, stalno prekopavamo po svojim mogucnostima i nezasitno srljamo dalje?
Zasto ne mozemo biti zadovoljni malim stvarima i zasto imamo potrebu da pravimo problem tamo gdje ga nema.
Zaduzujemo se u beskonacnost, pod izgovorom da nam je to zaista potrebno , i to samo kako bi zadovoljili svoju sujetu.
Zivimo izvan svojih mogucnosti , a onda zalimo za izgubljenim prilikima koje smo ponosno zaobisli.
Razmisljamo kako bi bilo ljepo vratiti se unazad i zapoceti ponovo mada smo svjesni da bi opet napravili iste greske.
Ne prihvatamo dobronamjerne savjete , jer smatramo da nam nisu potrebni.Govorimo sebi da ce biti bolje , jer samo je jos malo potrebno da isplivamo na povrsinu.
I tako boreci se i drzeci za najtanje travke ipak uspjevamo prezivjeti.
Iako mozda nismo u potpunosti sretni cjenimo ono sto nam se pruza, jer mogo bi biti i gore.
Trudimo se izvuci najbolje iz svega i zivjeti punim plucima.
Trebamo znati da se radjamo samo jednom i da nam se poklanja zivot poput grumena plastelina koji pazljivo moramo oblikovati.Ali sada je stvar nase maste koji ce oblik izgledati upravo savrseno.
Trebamo i dalje sanjati snove , kako bi ih mogli i ostvariti.
Prihvatimo cinjenicu da smo takvi kakvi jesmo, volimo se zbog toga , jer postoji razlog zasto.Skupimo hrabrost i napravimo sledeci korak , jer zaista mozemo promjeniti svoj svjet.
Vec u djetinjstvu radja se zelja da postanemo mocni , da budemo uspjesni.Gajimo nadu da cemo biti slavni.Ucimo jer su nam drugi tako rekli, a knjigu smatramo najvecim neprijateljem , kao da znamo da i uz njenu pomoc necemo postici mnogo.
Vise nije bitno znanje, danas se cjene druge vrjednosti .
Ali cak i onda , kada ispunimo san, shvatimo da nesto nedostaje.
Ponekad mi se cini kao da stojim u prepunoj sobi i vristim na sav glas, ali se niko ne osvrce!
Stvari oko mene desavaju se previse brzo , a ja nemam snage da ih zaustavim.
Stojim bespomocno i gledam svoj zivot kako prolazi pored mene uzurbanim koracima, ne pitajuci za adresu na kojoj bi trebao da stane.
Cesto me muci pitanje zasto uvjek zelimo vise i zasto smo nezadovoljni sopstvenim izborima ?!
Da li je u nasoj prirodi potreba da poput lesinara, stalno prekopavamo po svojim mogucnostima i nezasitno srljamo dalje?
Zasto ne mozemo biti zadovoljni malim stvarima i zasto imamo potrebu da pravimo problem tamo gdje ga nema.
Zaduzujemo se u beskonacnost, pod izgovorom da nam je to zaista potrebno , i to samo kako bi zadovoljili svoju sujetu.
Zivimo izvan svojih mogucnosti , a onda zalimo za izgubljenim prilikima koje smo ponosno zaobisli.
Razmisljamo kako bi bilo ljepo vratiti se unazad i zapoceti ponovo mada smo svjesni da bi opet napravili iste greske.
Ne prihvatamo dobronamjerne savjete , jer smatramo da nam nisu potrebni.Govorimo sebi da ce biti bolje , jer samo je jos malo potrebno da isplivamo na povrsinu.
I tako boreci se i drzeci za najtanje travke ipak uspjevamo prezivjeti.
Iako mozda nismo u potpunosti sretni cjenimo ono sto nam se pruza, jer mogo bi biti i gore.
Trudimo se izvuci najbolje iz svega i zivjeti punim plucima.
Trebamo znati da se radjamo samo jednom i da nam se poklanja zivot poput grumena plastelina koji pazljivo moramo oblikovati.Ali sada je stvar nase maste koji ce oblik izgledati upravo savrseno.
Trebamo i dalje sanjati snove , kako bi ih mogli i ostvariti.
Prihvatimo cinjenicu da smo takvi kakvi jesmo, volimo se zbog toga , jer postoji razlog zasto.Skupimo hrabrost i napravimo sledeci korak , jer zaista mozemo promjeniti svoj svjet.
