Ti možda ne ličiš
na onu koju ja sanjam
ali iz tvojih reči
sa dna tvoje duše
sa tvojih usana
izvire neka iskonska toplota
zbog kojih ja bežim u snove
od svog sumornog života
Nikada te sreo nisam
Nikada tvoje oči
tvoje kose
tvoje ruke
al duboko inspirisan
lako bih te prepoznao
kao da sam te oduvek znao
Po tragovima uzdaha
koje na papir ostavljaš
kada se meni javljaš
Ti ne daš mojoj nadi da klone
kad sunce tone
i moju želju ozdravljaš
Zato ti ovu pesmu poklanjam.
jer rodila se ponovo nova nada
od prve reči kad smo se sreli
Ti možda nisi ona
koju ja sanjam
al osećam da baš tebe želim
Milan Višnjić
p.s. ovu pesmu posvećijem svim svojim virtuelnim prijateljicama i onima koje to još nisu
na onu koju ja sanjam
ali iz tvojih reči
sa dna tvoje duše
sa tvojih usana
izvire neka iskonska toplota
zbog kojih ja bežim u snove
od svog sumornog života
Nikada te sreo nisam
Nikada tvoje oči
tvoje kose
tvoje ruke
al duboko inspirisan
lako bih te prepoznao
kao da sam te oduvek znao
Po tragovima uzdaha
koje na papir ostavljaš
kada se meni javljaš
Ti ne daš mojoj nadi da klone
kad sunce tone
i moju želju ozdravljaš
Zato ti ovu pesmu poklanjam.
jer rodila se ponovo nova nada
od prve reči kad smo se sreli
Ti možda nisi ona
koju ja sanjam
al osećam da baš tebe želim
Milan Višnjić
p.s. ovu pesmu posvećijem svim svojim virtuelnim prijateljicama i onima koje to još nisu