Virtuelnoj

Ti možda ne ličiš
na onu koju ja sanjam
ali iz tvojih reči
sa dna tvoje duše
sa tvojih usana
izvire neka iskonska toplota
zbog kojih ja bežim u snove
od svog sumornog života

Nikada te sreo nisam
Nikada tvoje oči
tvoje kose
tvoje ruke
al duboko inspirisan
lako bih te prepoznao
kao da sam te oduvek znao

Po tragovima uzdaha
koje na papir ostavljaš
kada se meni javljaš

Ti ne daš mojoj nadi da klone
kad sunce tone
i moju želju ozdravljaš

Zato ti ovu pesmu poklanjam.
jer rodila se ponovo nova nada
od prve reči kad smo se sreli
Ti možda nisi ona
koju ja sanjam
al osećam da baš tebe želim

Milan Višnjić

p.s. ovu pesmu posvećijem svim svojim virtuelnim prijateljicama i onima koje to još nisu
 
Zagubiše se negde moje reči Miwka......ah, evo ih......dušice moje.....ipak sam ih lepo vaspitala....savile se u dubok naklon pesniku i čoveku ...:hvala::cmok2:
 
Poslednja izmena:
Prelepo miwka...jel to ona ista virtuelna od pre?;) A to moramo otkriti, dok je vreme..:zper: Zeljenaaaa..u pomoc!:zper:
Pesma je toliko nezna i lepa da ona mora da sazna...i procita...:ok::zag:
 
gagili48;bt97543:
Prelepo miwka...jel to ona ista virtuelna od pre?;) A to moramo otkriti, dok je vreme..:zper: Zeljenaaaa..u pomoc!:zper:
Pesma je toliko nezna i lepa da ona mora da sazna...i procita...:ok::zag:

..jer sreća je lepa samo dok se čeka..želja za virtuelnim
nas brani od sumorne svakodnevice...san o idealnoj ženi je samo muška fanzatija...:hvala::cmok::cmok::bye:
 

Back
Top