Aleks je lijepa. Tanja je ružna. Tanja ubije Aleks. Tanja dodje pred sudiju. Tanja mu kaže, o da, ubila sam. Sudija ćuti. Tanja mu kaže da je morala tako. To je bila njena obaveza. Svaka Tanja mora da ubije svoju Aleks. Lijepa je Aleks. Šta da čini Tanja? Zar nju, neuglednu i gadnu, nisu ubili odmah? Ubili su je, pa su joj rekli da ide malo, i da bude, da joj se rugaju i da moli za kutiju, gdje će moći da predahne. Tanja je ubijana iznova i iznova. A Aleks je živjela. Čak i sad, mrtva i hladna, njoj se dive, pričaju o njenoj blijedoj koži i očima. Aleksine usne. Aleksine grudi. Aleksin zov bedara. A Tanja? Njoj su dali samo nož. Uz Aleks ne ide nož. Uz Aleks idu ruže, parfemi i pjesme. Šta biste sa nožem, kome biste ga dali da nema Tanje? Neko mora da dobije i nož. Tanja ga nije tražila, posljednja stvar koju je htjela jeste jebeni nož. O da, i Tanja je sanjala. Sanjala je plažu, i vjetar da miluje i njena ramena, i da more mazi i njena stopala, i da joj sunce slavi grudi. Sanjala je i Tanja. Sve dok nož ne bi prerezao tanane niti želje. Prerezala je i ona Aleks. Njoj su dali nož.
Sudija je volio Aleks. Vodili bi ljubav godinama, jer sa Aleks niste mogli da prestanete. Mamila ga je iznova i iznova, i on joj se podavao. Sudija je ljubio Aleks. Njegov znoj bi se sav pretvorio u kap, i Aleks bi se nasmijala i poljubila tu kap, koja bi se pretvorila u zrno rose. Tu kap nosila je u džepu i kad bi naišla žega pokvasila bi njome usne. Srećan je bio sudija. Sad mu tu na klupi sjedi Tanja. A ružna je Tanja. Ružnija od samog vraga. Ima pravo ona, nož je njen. Ima pravo Tanja da prereže lijepe modre Aleksine vene. Oslobodi sudija Tanju. Tanja je slobodna. I izadje iz sudnice debela, bubuljičava Tanja. A ružna je Tanja. Izadje, i crče onda. Tjelesinu joj baciše u jamu. I niko ne plakaše za njom, jer ružna bješe Tanja. I vaskrse potom Aleks, jer lijepa je Aleks. Sudija tako odluči, jer voli Aleks. I svi je vole, jer kako da je ne vole. I vaskrse Tanja. A ružna je Tanja.
Sudija je volio Aleks. Vodili bi ljubav godinama, jer sa Aleks niste mogli da prestanete. Mamila ga je iznova i iznova, i on joj se podavao. Sudija je ljubio Aleks. Njegov znoj bi se sav pretvorio u kap, i Aleks bi se nasmijala i poljubila tu kap, koja bi se pretvorila u zrno rose. Tu kap nosila je u džepu i kad bi naišla žega pokvasila bi njome usne. Srećan je bio sudija. Sad mu tu na klupi sjedi Tanja. A ružna je Tanja. Ružnija od samog vraga. Ima pravo ona, nož je njen. Ima pravo Tanja da prereže lijepe modre Aleksine vene. Oslobodi sudija Tanju. Tanja je slobodna. I izadje iz sudnice debela, bubuljičava Tanja. A ružna je Tanja. Izadje, i crče onda. Tjelesinu joj baciše u jamu. I niko ne plakaše za njom, jer ružna bješe Tanja. I vaskrse potom Aleks, jer lijepa je Aleks. Sudija tako odluči, jer voli Aleks. I svi je vole, jer kako da je ne vole. I vaskrse Tanja. A ružna je Tanja.
Odlično.
