Dve Ruke Pune Kestenja za Ručak
Te šetnje naše i komplimenti
bezvredni su kada srce nemaš
Isto kao pauk iza mog uva
svoj svet zlata ima pun poljubaca
pa me ne dira a ni ja njega.
Ispuštah ljuske mog ručka
u šetnji medju mladeži neprimećen
Svaka ptica me prepoznaje, vidim
nisu mi bitni kolko dolutala jedna sitna
bela perka, misleći na tebe samu,
tad najzad zasedoh bez ljutnje
bez praznosti i slike tvoje zažmurene,
dolaziš mi i ako drugom, bitnija.
Zlato je to i sreća trenutno samo moja
a tvoj put neka nikada ne bude bez kroja.
Will Budić