U tim ocima je moja dusa ostala...

Videla sam,blistavu i plavu,mocnu u svojoj divljini,reku,kako se pregiba na suncu,grli drvece i trske,u jeku svoje snage,ima svemir u nedrima...videla sam,reku,sto je tiho pevala,pesmu mrtvih vojnika ,prolazeci kroz zaboravljena ratista,u tim ocima...
Nema sam od ocaja u ovoj kutiji prosjaka,nemam sta da pruzim,osim malo laznog osmeha,reci sam potrosila,pogled mi je zmija otrovna,ali gledaj me u srce,tu ces jos naci pupoljke starog hrasta,ptice sto nikud ne odlaze,mirne sanjive ravnice i zelena rascvetala polja decijih dana...
Promena u meni nije trajala,maske i odela za mene nisu krojena,prozirna i sama,staklena i neokostala,uvek sam stajala,na pocetku proleca,uvek sam cekala,samo te oci,da u njih jednom pogledam,tu se u njima nastanim,i ostarim...
 

Back
Top