Otkljucati zakljucano...

Napolju je kiša,pada kao za opkladu.
Muzika tiha,otvoren prozor.
Misli su mi zbrkane,jer godine koje su iza mene nose, svaka ponaosob,svoj pečat...izgubljeno vreme,secanja.
Zivot već dugo zanemaren i zaboravljen,negde mi je u nekoj fijoci ovog stola,ispod svih novih knjiga koje valja pročitati.
Bože,koliko je vremena prošlo od kad srce nije zaigralo i poželelo ljubav,romansu uz sveće i kamin...dve čaše,penušavo vino i samo pogled,osmeh bez reči,
dodiri sklopljenih očiju i onaj osećaj pripadanja trenutku u kome se ne misli na budućnost.
Otvoriti srce posle mnogo godina ničega je ravno samoubistvu..to je reč koja ne postoji,a koja prokleto fali..boli više nego sve rane ratnikove koje uz osmeh vidaju devojke u belom.
Otvoriti srce posle mnogo godina ničega je isto kao i otvoriti branu i doživeti sudbinu utopljenika koji se nije sklonio na vreme..nesrecnik,nije čuo sirenu koja upozorava na bujicu.
Otključati sve zaključano je isto kao i osloboditi zmaja iz čardaka ni na nebu ni na zemlji..od siline i lepote dozivljene slobode možda bi izgubio dah i pao na zemlju..kao ove kapi kiše koje melodicno padaju po simsu.
Otključati sve zaključano je sigurno najlepši osećaj na svetu...
Otkljucati zakljucano je ravno umetnickom stvaranju..uglavnom se dozivljava kao nemoguca misija..
Otkljucati zakljucano...je pobediti sebe.

/preuzeto sa Net-a/
 

Back
Top