MOZDA NEKAD

U snovima zivim
U slobodi svoga dvorca iz bajke
Zatocena...okovana lancima...
Okruzena znancima,
Neznancima i strancima...
Hocu da drugujem s tobom,sa pesmom,
Satkanom od niti srece.
Povedi me negde,
U mislima bar,sa sobom u setnju...
Da ne osetim tuge pretnju...
Nosi me vihor zelja,
Mirisnih nadanja
Bez tuge i bez stradanja.
I mir me zove
U vidike nove i slapove...
Osecam spokojstvo duse...
I ne dam da mi ovu tvrdjavu sruse!
Utanjam budna u mirise
Tajni neslucenih,
A ispred nas prostor mnogih dodira
I reci neizrecenih.
Vidim te u sveze sutone i jutra
I tu si pored mene
U svako novo sutra...
Disu mi vidici natopljeni tobom,
Volim te toliko
Da ne znam sta bih sa samom sobom!
Cekas me...
Govorimo kao u horu
Utesne reci...
Tvoj dodir i susret me leci.
Stani uz mene
Kao stena izbrazdana,
Kao voda lekovita,
Vecita,isprana...
Nasa buducnost odsanjana,
Neka me ucini jakom
Pred nedacom svakom.
Dok necujno odlaze
Sati ukradenoga sna,
Ko na razboju tkaju se price
U dugoj noci,
Sama bez tebe u samoci
Opijam se snagom tvoje ljubavi
I vremenom koje ce doci...
Mozda nekad...

-fantasy_large.jpg
princess_light.jpg
 

Back
Top